Širom svijeta poznat i priznat, crnogorski violinista Roman Simović, održaće večeras koncert od 22 časa u Crkvi Svetog Duha u Kotoru, u okviru XVI Don Brankovih dana muzike.
Ovaj vrhunski muzičar proširio je dosadašnju saradnju sa festivalom KotorArt, postavši prvo ambasador, a zatim i umjetnički direktor festivala.
Roman Simović je jedan od koncertmajstora čuvenog Londonskog simfonijskog orkestra, iza sebe ima višedecenijsku bogatu koncertnu karijeru. Sarađivao je sa dirigentima kao što su Valerij Gergijev, Antonio Papano, Kristjan Jarvi i Jirži Belohlavek. Kao solista, nastupao je sa vodećim svjetskim orkestrima - Simfonijskim orkestrom Teatra „Marijinski“, Simfonijom Nove Škotske iz Kanade, Londonskim simfonijskim orkestrom, Kamernim orkestrom „Franc List“ iz Mađarske, te Praškom filharmonijom. Svira na Stradivarijevoj violini iz 1709. godine.
ANALITIKA: Postali ste ovog proljeća ambasador, a sada i umjetnički direktor festivala KotorArt Don Brankovi dani muzike. Šta Vama to znači - veliko priznanje ili dodatnu obavezu?
SIMOVIĆ: Ambasador - kao i umjetnički direktor - jednog festivala jeste i veliko priznanje i ogromna obaveza. Probaću da dam sve od sebe da nastavim tradiciju pravljenja vodećeg festivala u regionu, kako je to do sada uspijevao prethodni umjetnički direktor, Ratimir Martinović. Ako jedna Slovenija može izdvojiti šest miliona eura za Ljubljanski festival, ne vidim zašto naša država ne može samo procenat tog iznosa. Novca ima, samo što su nama prioriteti drugačiji. Pa, nemojte mi reći da se državi vratio novac koji su dali za Madonu! Naša država mora početi da pravi razliku između kulture i zabave.
ANALITIKA: Prvobitni plan bio je da, u okviru dvije festivalske večeri pod nazivom „Roman & prijatelji“, nastupite sa svojim prijateljima, muzičarima. Iz poznatih finansijskih razloga, došlo je do promijena u programskoj koncepciji festivala, pa i Vaših koncerata.SIMOVIĆ: Tako je. „Zahvaljujući“ Ministarstvu kulture, mi ćemo se predstaviti na jednom koncertu, umjesto da Kotoru podarimo dva.
Naši gosti su svjetski priznati muzičari. Kada birate ljude sa kojima nastupate, želite da to budu dobri kamerni muzičari i ljudi koji čvrsto stoje na zemlji. Nemanja Radulović - koji je poslije Iva Pogorelića napravio najveću karijeru među muzičarima sa Balkanu - je neko ko je rođen da svira violinu, veliki violinista. Sa nama će biti i vodeća ruska violinistkinja Aljona Bajeva, koja me je nekada davno - potpuno zasluženo - pobijedila na takmičenju Vijenjavski u Poznanju. Zatim, moji veliki prijatelji i fenomenalni čelisti Đovani Njoki i Dragan Đorđević, inače profesori u Salzburgu i Beogradu. Takođe, moja voljena supruga Milena, koja je vođa viola jednog od najboljih engleskih orkestara - Birmingamskog simfonijskog orkestra. I, naravno, legendarna pijanistkinja Olga Sitkovetski, koja je omiljena korepetitorka mnogim vodećim muzičarima. Ja bih rekao da je to - dream team! Skoro sa svima sam muzicirao i jedva čekam da nas muzika ponovo okupi.
ANALITIKA: Kojim programom ćete se predstaviti kotorskoj publici?
SIMOVIĆ: Kotoru ćemo podariti tri nevjerovatna djela. Prvo, Klavirski trio u g-molu Sergeja Rahmanjinova, zatim Klavirski kvintet u A-duru Antonjina Dvoržaka i djelo koje sam čitav život maštao da sviram - muzika koja nije ovozemaljska - Gudački kvintet u C-duru Franca Šuberta.
ANALITIKA: Kakvo je Vaše mišljenje o festivalskim manifestacijama uopšte?
SIMOVIĆ: Festivali su divan način da okupite odlične muzičare na jednom mjestu i pokažete svima da ipak ima nade za nas. Naravno, na festivalima se promovišu prave vrijednosti - pogotovo mlađoj generaciji čije su glave isprane lošom muzikom, Fejsbukom i mobilnim telefonima. Na nama je da im serviramo prave stvari, kada već mediji to nisu u stanju.
ANALITIKA: Na sceni ste se upoznali i svirali sa vrsnim umjetnicima poput Miše Majskog, Šlomoa Minca, Itamara Golana, Julijusa Rahlina i Juđe Vang. Po čemu su oni posebni?
SIMOVIĆ: Biti veliki umjetnik - znači biti jedinstven, a za tu imate gomilu elemenata: veliko znanje, iskustvo, kako komunicirate sa ljudima, da li imate prepoznatljiv zvuk, sopstvenu interpretaciju i mnogo drugih stvari. Zajedničko im je, naravno, to što su svi nevjerovatni umjetnici. Razliku čini to što jedno te isto djelo vide na potpuno drugačiji način. Zamislite, kako bi bilo da je drugačije? Pa, mislim da bi život bio dosadan.
ANALITIKA: Izjavili ste da u Londonskom simfonijskom orkestru sada radite samo trećinu, što Vam ostavlja više vremena za solističke nastupe.
SIMOVIĆ: Mislim da mi je Londonski simfonijski orkestar mnogo dao. I o njima imam izuzetno visoko mišljenje. Radio sam mnogo posljednjih osam godina. Ali, ja imam divnu porodicu koju sam zapostavio zbog karijere. Sada želim da radim sve manje u orkestru, a sve više da sviram kao solista i kamerni muzičar. Mislim da ću sa pravim balansom to uspjeti.
ANALITIKA: I supruga i Vi ste muzičari, zajedno i svirate. Da li biste voljeli da Vam se ćerka pridruži jednog dana?
SIMOVIĆ: Ćerka je trenutno u onim godinama kada zna sve. I niko ne zna bolje od nje, jer ima četiri godine! Ja tu nemam puno uticaja. To treba da rade ljudi koji imaju poseban dar da rade sa malom djecom... Takođe, nisam neko ko bi je forsirao da se bavi muzikom samo zato što i supruga i ja muzičari. Naravno, da bih volio da se time bavi, ali - u suprotnom - biće jedan ludak manje.
ANALITIKA: Pored Crne Gore, ovog ljeta sviraćete još i u Srbiji, Hrvatskoj, Švajcarskoj.
SIMOVIĆ: Raspored mi je vrlo popunjen, jer imam dosta koncerata. Ove godine nastupam u na fesetivalu u Verbijeu sa Kisinom, Majskim, Tamestitom, Dmitrijem Sitkovetskim, Kavakosom, Enesom. Držaću majstorske kurseve u Italiji, a poslije toga idem u Vels na festival najboljeg engleskog čeliste - Tima Hjua. Nakon toga, počinje sezona u Londonskom simfonijskom orkestru, te nastavljam sa solo koncertima sa simfonijskim orkestrom iz Toskane i fenomenalnim dirigentom Danijeleom Rustionijem. Tu su i koncerti u Kuvajtu sa Londonskim simfonijskim orkestrom, kada ću svirati Prvi violinski koncert Prokofjeva. Onda ide debi sa Škotskim simfonijskim orkestrom BBC-ja i koncertom Glazunova. Uz sve to, imaću dosta koncerata kamerne muzike. Zaista - sve što čovjek poželjeti može!
Nataša ĐAČIĆ
Foto: KotorArt/Oficijelni sajt
