Kultura

Džezeri u gostima kod trojice pisaca

Ukoliko trojica velikana crnogorske proze i poezije – Miodrag Bulatović, Ćamil Sijarić i Risto Ratković – nikada za života nijesu bili na nekom džez koncertu, slučaj je htio da u Bijelom Polju posthumno i simbolično budu dio jednog takvog događaja.
Džezeri u gostima kod trojice pisaca
Portal AnalitikaIzvor

Park pjesnika, u kojem dominiraju biste trojice majstora crnogorske književnosti, u petak veče pokazao se kao idealan prostor za početak 11. Međunarodnog džez festivala - Whitefield Jazz Festivala.

Pred oko 150-200 posjetilaca, festival je zvanično otvorio dekan Muzičke akademije iz Sarajeva Senad Kazić, a potom je na scenu izašao pijanista Rinat Kurmašev iz Ukrajine.

Zagonetnog izraza lica, isposničke građe i preplanuo, pijanista je u startu skrenuo pažnju na sebe tako što je odnekud izvadio dugačko platno i vezao ga sebi preko očiju, a potom je navukao i kožne rukavice. To ga nije spriječilo da vrlo dinamično i upečatljivo odsvira prvu kompoziciju. Pohvala slobodi.

Kombinujući različite uticaje klasične, džez i savremene muzike, činilo se da se Kurmašev sa svakim taktom probija do nekog svog zamišljenog cilja.

Kada je uoči druge kompozicije skinuo rukavice i povez sa očiju, bilo je jasno da pijanista izvodi performans o slobodi.

- Ne želim da sviram kao „uhapšen čovjek“, već želim da se oslobodim. Hoću da vidim svijet, da me niko ne drži za ruke i da mi smeta. To je poenta mog performansa – kazao je Kurmašev za Pobjedu.

0207kurmasevOvaj muzičar uvijek pokušava da izađe iz klasičnih džez okvira. Ono što radi je sublimacija velikog muzičkog iskustva koje je vezano i za kompozitore kao što su Edison Denisov, Paderevski, pa sve do, recimo, Čika Korije.

- To su ljudi različitih pristupa muzici. Dakle, ne sivram čisti džez već jednu sublimaciju veoma različitih iskustava – kazao je Kurmašev.

Otkrio je da već neko vrijeme boravi u Crnoj Gori, o kojoj je napisao roman i nekoliko pjesama.

- Nijesam spavao jer sam izbezumljen od ljepota Crne Gore – rekao je Kurmašev.

Nakon nastupa ovog neobičnog Ukrajinca, na scenu je izašao Karavan bluz bend koji predvodi hercegnovski gitarista i vokal Karlo Đorđević.

Na klaviru ga je pratio Šule Jovović, na kontrabasu Branko Marković, dok je za bubnjevima bio mladi Martin Đorđević.

Budući da je već nekoliko puta nastupao u Bijelom Polju, Đorđević se ovoga puta odlučio za bluz i džez-bluz standarde.

Muzičari su od starta pokazali veselost i ushićenje zbog zajedničkog sviranja, a dobro raspoloženje prenijelo se i na publiku.

Vidna interakcija dogodila se i tokom izvođenja popularne pjesme „Love Letters“, zatim Sinatrine „The Way You Look Tonight“, „Unchain My Heart“ Reja Čarlsa i „Every Day I Have the Blues“ B. B. Kinga.

Karlo Đorđević je za Pobjedu istakao da uvijek uživa kad ima priliku da svira sa različitim muzičarima. Nije mu važno koliko je ljudi u publici.

- Da parafraziram jednog našeg iskusnog muzičara: „Ja sviram jednako i kad su dva gosta i kad su tri...“ U publici je uvijek neko ko uživa, neko ko sve razumije i osjeća. Uočavao sam publici tu jednu osobu i vjerujte da je ona uticala na osobe oko nje, sa pozitivnom energijom, kao i na muzičare. To je vrlo važno – kazao je Đorđević.

Svakom festivalu, kaže, treba vremena da se izgradi, pridobije i edukuje publiku.

Pomenuo je festivale u Njuportu, Montereju i Umbriji. Sve su to, prema njegovim riječima, bila mala mjesta i prva izdanja džez festivala imala su vrlo mali broj posjetilaca. Danas su to prestižne svjetske džez destinacije.

- Vjerujem da jedan džez festival može da mijenja kulturnu klimu jednog mjesta. Zato je ovaj festival u Bijelom Polju fenomenalan, jer ima određeni uticaj – kazao je Đorđević.

0207alimanovicEnergija i trud

Mladi džez vokalista Đorđe Obradović, koji je sa svojim kvartetom nastupio nakon Karavan bluz benda, kazao je za Pobjedu da za jedan festival ove vrste treba jako puno vremena, energije, živaca i truda.

- Ovo je za sada jedino mjesto u Crnoj Gori gdje može da se nastupa festivalski. Fali tu još dosta toga, moramo svi da se potrudimo da to liči na nešto i iznese se kako treba.

Ali, ima nade. Dolaze ljudi iz regiona, probrani muzičari, studenti. Volio bih da se ovdje okuplja i veliki broj mladih muzičara koji kasnije mogu da nastave ovu priču – kazao je Obradović.

Nastupom u Bijelom Polju, zajedno sa Branislavom Tomićem (klavir), Vojislavom Savkovim (saksofon) i Fedorom Ruškucom (kontrabas), Obradović je pokazao sjajne vokalne sposobnosti. Publiku je uveo u jednu intimniju i svedeniju džez priču izvodeći, između ostalog, kompozicije Četa Brejkera i Dizija Gilespija.

Muzičari su na sceni stvorili atmosferu zadimljenih američkih džez klubova, u kojima se oko ponoći ispisuju neke od najemotivnijih muzičkih priča.

Obradović je rođen u Crnoj Gori, školovao se na Berklijevoj školi u Španiji, a već nekoliko godina živi u Novom Sadu.

Manjkavosti džez obrazovanja kod nas natjerali su ga da napusti državu i negdje drugo potraži šansu.

- U Španiji sam stekao zaista široke vidike. Mogli ste da radite što god vam padne na pamet, različite stilove, epohe... Uz to, bilo je mnogo ljudi od kojih može da se uči, kao i velika konkurencija – kazao je Obradović.

Bez barijera

Na kraju prve večeri festivala nastupio je kvartet Šula Jovovića, koji još čine i Vladimir Krnetić (truba), Branko Marković (kontrabas) i Martin Đorđević (bubnjevi).

Trojica vrlo iskusnih, sa mladim Đorđevićem, ponovo su zagrijali publiku i napravili dobru uvertiru za gostujućeg kolegu, poznatog bosansko-hercegovačkog pijanistu i kompozitora Sinana Alimanovića. Na kontrabasu je ovaj put bio Dinko Šimunović.

Kao što se i očekivalo, najburniji aplauzi čuli su se tokom njihovog sviranja. Vidno raspoloženi, uplivavali su u različite stilove i još jednom potvrdili činjenicu o džez muzici kao prostranstvu za nepreglednu slobodu i improvizaciju.

Trubač Vladimir Krnetić bio je zadovoljan nakon koncerta, iako svjestan da je borba za džez i publiku uvijek neizvjesna i teška na našim prostorima.

- Javljaju se ipak dobri muzičari, ima novih klinaca koji veoma dobro sviraju i pjevaju. Sa ovim festivalom, klubovima poput „Sejdefe“ u Podgorici, kao i sa „Made in New York Jazz, Montenegro“, džez muzika ipak ima svjetliju budućnost – kazao je Krnetić.

Festival u Bijelom Polju, prema njegovim riječima, lijep je primjer obnavljanja komunikacije među zemljama bivše Jugoslavije.

- To je budućnost, jer treba da se vrati komunikacija između tih centara. Razumijemo se, a muzika je, dodatno, univerzalni jezik koji svi ljudi na svijetu razumiju. Ne treba praviti barijere, već otvarati granice, jer je suština muzike da se stalno skupljaju nove ideje i informacije – kazao je Krnetić.

Pokrovitelj festivala je opština Bijelo Polje, a organizator JU Ratkovićeve večeri poezije.

Kad osjetite emociju, daćete sve od sebe

Pijanista i kompozitor Sinan Alimanović prisjetio se za Pobjedu prvog nastupa u Bijelom Polju, kada je gostovao sa internacionalnim džez kvartetom.

- Bend su sačinjavali vrhunski evropski muzičari, kao što je Ratko Divjak, ali i moj veliki prijatelj, crnogorski trubač Mimo Mitrović, kao i basista Dinko Šimunović. Taj koncert nikad neću zaboraviti, jer je publika vrlo lijepo, kultivisano reagovala. Ako su ljudi dobronamjerni, konstruktivni, ako osjetite tu emociju, naravno da ćete i vi dati emociju na najbolji način – kazao je Alimanović.

Dodao je da je pohvalno da u Crnoj Gori džez festivale vode ljudi iz struke, tj. profesori muzike i muzičari. U Sarajevu, kaže, to nije slučaj.

- Ovdje ljudi sa malo para prave sjajne stvari i to treba pohvaliti i podržati – rekao je Alimanović.

Jovan NIKITOVIĆ

Pobjeda

Portal Analitika