Član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, diplomirani vajar, Milija Stojanović, rođen je 1980. godine u Podgorici.
Završio je Srednju umjetničku školu „Petar Lubarda“ na Cetinju 1998. godine.
Diplomirao je 2003, a magistrirao 2010, godine na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, odsjek vajarstvo.
Član je ULUCG-a od 2006. godine. Dobitnik je Godišnje nagrade FLU-a za 2003. godinu.
Izlagao je na samostalnim i brojnim kolektivnim izložbama, kako u zemlji, tako i u inostranstvu.
Milija je autor više skulptura spomeničkog tipa, (biste u bronzi, monumentalni reljefi u kamenu...) kao i brojnih djela sakralne kamene plastike u Crnoj Gori.
Učesnik je brojnih internacionalnih simpozijuma skulpture, od kojih se izdvajaju: Skadar, Albanija, 2011. (skulptura „Sleeper“); Danilovgrad, Crna Gora, 2013. (skulptura „Street spirit“); Mallnitz, Austria, 2014. (skulptura „Architecture of broken sun“); Ardud, Rumunija, 2015. ( skulptura „Mechanical baby“); Coronel XC, Brazil, 2015. (reljef Simon Kirinejac); Mallnitz, Austrija, 2016. (skulptura „Falling head-star“); Ostrožac, Cazin, BiH 2017. (skulptura „The shape of broken moment“).
Čitaocima Portala Analitika otkriva da nema uzore u poslu kojim se bavi, a da je izbor pao baš na vajarstvo, možda i zbog činjenice da je odmalena, još kao klinac sa četiri ili pet godina pravio figurice u blatu i pijesku, pa eto nije prestao sa tim ni danas - jer mu je taj poziv u krvi.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Slobodno vrijeme, bezbrižnost, školski program i „botanički čovjek“ Dejvid Belami.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Pitanje je jesam li :-)...svakako to što mogu da uradim sve što poželim.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Talenat za konstruisanje letećih tanjira, vremenskih mašina i još nekih naprava.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Sažaljivost i tolerantnost prema budalama, poltronima i idiotima.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Prirodnost, odgovornost i tačnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Možda „Rekvijem za sanjača“ sa Šon Penom.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ćao, šta, hm, aha, kako ko, pa ja, aeee, ha ha...
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Prije bih se prepoznao u nekom dobrom vinu... koje te pusti da uživaš i na kraju dokrajči.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć putovanja kroz vrijeme i prostore.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Mister Noom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Boravim negdje u prirodi.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nekih desetak pjesama ali uvjek jedna kompozicija vanvremenska: Albinonijev „Adaggio“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Iranski film „Boja raja“ i knjiga „Zlatni paviljon“ od Mišime.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Opet u Južnu Ameriku... ovaj put Čile, Peru, Bolivija...
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Trotinet.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Bogu.
Čemu se uvijek obradujete?
- Sunčanom jutru... i čokoladi.
Da li za nečim žalite?
- Da...
Bez čega ne možete?
- Hm..:-)
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Jednom mačku kad sam mu stao na rep...
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prva želja je da mi da čarobni štapić za ispunjavanje želja, a druge dvije da se pretvori u oradu na gradele, dva puta..
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Bacio kamenčić sa jedne obale Morače, kod Sastavaka, na drugu i iščašio ruku.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Uživao bih u svoja tri mjeseca života..
Kako biste voljeli da umrete?
- U nekom lijepom snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Konačno na tvrdom... dobro je za kičmu“.
Priredila: A.POPOVIĆ
