Plodne žene u bliskoj, distopijskoj budućnosti neće moći da imaju poslove, žiro račune i knjige. Biće im oduzeta imena, porodice i mogućnost da rade, kontrolišu lična primanja i čitaju. Totalitarna, fundamentalno hrišćanska uprava države Gilead, koja je nekada bila Amerika, natjeraće ih da postanu Sluškinje i rađaju djecu Vođama čije su Supruge postale neplodne zbog posljedica ekološkog zagađenja i pretjerane upotrebe ljekova.
Ukoliko plodne žene odbiju da postanu surogat majke, stoka za rasplod i dvonožne materice, ostaju im samo dvije mogućnosti. Prva je vješanje, a druga bolna smrt poslije rada u kolonijama punim hemijskog otpada.
Kuga jalovosti
Zvuči vam pretjerano fiktivno i nadrealno? Zaboravili ste kako je Orvelova fikcija pustila pipke u stvarnost nekoliko decenija nakon što je napisana. Samo se molite da riječi Margaret Atvud, blistavo oživljene u Huluovoj seriji „The Handmaid's Tale“, neće postati realnost.
Posljedice „kuge jalovosti“ jezivo su prikazane u četiri do sada emitovane epizode serije Brusa Milera. Do finala je ostalo još šest nastavaka. Sudeći po sjajnom početku, možete očekivati da ostanete bez vazduha poslije finala svakog jednočasovnog svjedočenja represiji nad ženama, homoseksualcima i „izdajnicima“ režima. Košmar je premala riječ da opiše svijet u kom se homoseksualci nasilno podvrgavaju operacijama da se liše „prljavog“ seksualnog nagona, pobunjenici kače na javna vješala, a trudnim ženama koje odbijaju poslušnost „biblijski“ vade oči zato što im „nijesu ni potrebne da ostvare svrhu“.
Kroz sudbinu žena koje imaju nesreću da budu plodne u eri jalovosti vodiOfred, koju igra fenomenalna Elizabet Mos. Sluškinja uglednog Vođe naizgled liči na ostale pripadnice svog reda. Ima bijeli šešir u obliku abažura, nosi skarletnu odoru i hoda uzemljenog pogleda da slučajno ne sudari pogled muškaraca iz višeg reda. Ali, Ofred se sjeća imena, ćerke, muža, prijatelja i života koji je imala prije nego što joj je sve oduzeto.
Sjajna glumica
Čak i kada Ofred na zvanični pozdrav Sluškinja: „Blagosloveno bilo voće“ odgovori oficijelnim otpozdravom: „Neka je Gospod otvori“, na licu sjajne Elizabet Mos očitava se niz pomiješanih emocija zbog kojih glavna junakinja djeluje nepredvidljivo.Ne znate hoće li zaplakati, oćutati ili zariti nekome nož među rebra ma šta radila – ležala na leđima dok je Vođa mehanički plodi (adekvatan glagol – ovo je sve samo ne seks) ili se smijuljila formirajući riječ „poslušnost“ dok kasnije sa istim muškarcem igra „Scrabble“.
Za seriju koja govori o ljudima čiji je život pauziran ili je nastavio da se odvija bez njih, „The Handmaid's Tale“ je adaptacija košmarno puna života. Ples bijelih „abažura“ je tek počeo, ali glad koju je probudio je nezaustavljiva. Nemoguće je odvratiti pogled od žena u bliskoj, distopijskoj budućnosti koje nemaju poslove, žiro račune i knjige. I ne pomoliti se, makar u sebi, da voće ovakvog totalitarizma nikada ne blagoslovi realnost. M. I.
Izvitopereni stihovi Biblije
Zvanični pozdrav Sluškinja potiče iz izdeformisanih stihova Biblije: „Blagosloveno bilo voće u utrobi“ i „Neka je Gospod blagoslovi“. Pominjanja utrobe nema zato što se ovo podrazumijeva. Sluškinje jesu utrobe, nema potrebe da se to naglašava. Umjesto blagosiljanja koristi se glagol „otvaranje“. Sluškinje ne zaslužuju blagoslov od Boga, niti treba da mu se nadaju. „Neka je Gospod otvori“ odnosi se na utrobu u kojoj treba da se začnu djeca Vođa.
