Hrvatski kompozitor, tekstopisac i pop-rok pjevač Zlatan Stipišić Džiboni sinoć je u podgoričkoj knjižari Kosmos predstavio zbirku poezije "Zastave potonulog carstva".
To bila prilika za ljubitelje poezije i muzike da čuju i upoznaju ovog čuvenog hrvatskog muzičara.
Riječ je o dvojezičnom izdanju u kojem se nalazi i prevod pjesama na španski jezik, a zbirku čini 31 pjesma po Džibonijevom izboru. Veliku zahvalnost što je uopšte došlo do objavljivanja ove zbirke poezije Stipišić je uputio svom izdavaču Karlosu Robertu Gomezu Berasu koji je takođe učestvovao na sinoćnjoj promociji.
"Uvijek sam vjerovao da je stih važan. Znam da su kroz ovih nekoliko dekada bili prisutni neki ljudi koje smo mogli čuti na radiju ili na koncertima koji stvarno imaju veliku vrijednost – od Štulića preko Balaševića do Arsena Dedića, ali čini mi se da smo uvijek stidljivo išli u korice. Ako se na ovakav način nalaziš u jednoj showbusiness pojavnosti to donosi jednu vrstu banalnosti kada se razmišlja ozbiljno o onome šta pišeš”, kazao je Stipšić i dodao:
“Presrećan što se pojavilo uho i duša od čovjeka bez predrasuda, koji o meni ne zna ništa, koji je mogao pogledati to što pišem čista srca i on je donio zaključak da je to vrijedno da ide u korice”.
Ističe da je to za njega bila nestvarna vijest, zato što nije osjećao hrabrost.
“Nagovarao me da bude više pjesama nego što sam ja to dozvoljavao. Muzika donosi jednu veliku atmosferu koja se šunja između stihova, a ako izmakneš muziku i to ostane samo slovo na papiru onda to stvarno mora biti moćno da bi držalo vodu,” ispričao je Stipišić.
Zbirka poezije je podijeljena u dva segmenta – Kosti i Koža.
“Kosti su pjesme koje nisu o ljubavi, koje su moja razmišljanja. Ja nemam stavove jer stav je tvrd, on je bunker, a ja ne mogu živjeti u bunkeru. Želim razmišljati i sebe demantovati za 15 dana. Pjesme pod Kožom su pjesme mojih osjećaja,” naveo je Džiboni.
Osim zbirke poezije, sinoć je promovisana i knjiga Đorđa Matića "Drvo – priče o pjesmama", zbirka priča nadahnutim Džibonijevim antologijskim opusom.
“Pisali su mi dragi prijatelji pisci iz vaših krajeva novele inspirisane mojim stihovima, te je 26 ozbiljnih ljudi osjetilo potrebu pisati o tome. Sami autori su birali na osnovu kojih pjesama će pisati novele, moja jedina molba je bila da ne pišu po zadatku. Samo ako nešto osjećaš i voliš, o tome piši. Čak im se ni ne treba sviđati cijela moja pjesma, dovoljno je da im se jedan stih sviđa i da je on otvorio neka vrata kojim se ulazi u potkrovlje, a šta se tamo nalazi – nije na meni,” istakao je Džiboni.
Ovom prilikom je otkrio koji su to autori koji inspirišu njegovo stvaralaštvo.
“Da nije bilo Markesa, Danila Kiša, Rejmonda Karvera, Orhana Pamuka i par ozbiljnih ljudi koje sam volio čitati ne bih uspio 80 posto mojih pjesama dovesti dalje od Trla baba dlan. Svoje malo privatno prosvjetljenje dugujem velikim piscima,” kazao je muzičar.
Osvrnuo se i na svoje umjetničke početke.
“Kad sam imao dvije i po godine, pao sam u more. Moja majka me izronila, ali sam nakon toga imao problema sa govorom, strašno sam mucao do 12 godine i teško se izražavao, te sam bježao u neki svoj svijet. Tako sam počeo pisati neke moje pjesme koje su u skladu sa mojim godinama bile plitke, ali mi se strašno svidjelo da se nešto može rimovati i da dok tražiš rimu u stvari pronađeš neku misao koja ti uopšte nije bila na pameti. Kada pišeš pjesmu to je kao da kreneš na put, ali ne znaš šta je ishodište i to je najljepše. Za neke pjesme znam imati 100 i nešto rješenja i sa nijednim nisam zadovoljan. Želim da me pjesma iznenadi, kao da nije moja,” poručio je Džiboni.
Zanimljivu priču o tome kako je saznao za Džibonija, a zatim i izdao njegovu zbirku poezije na španskom ispričao je pjesnik i izdavač Karlos Roberto Gomez Beras.
“Moja supruga je slušala balkansku muziku, a najčešće je slušala Olivera i Džibonija. Nisam razumio o čemu se pjeva, ali mi se dopala muzika. Ako razumijete nešto, to nije poezija, a ako ne razumijete a sviđa vam se onda je to poezija. Kada mi je žena prevela i kada sam shvatio o čemu se radi rekao sam da su njih dvojica pjesnici”, kazao je on.
Kako je dodao, jednog dana je na internetu našao Džibonija.
“To me je pokrenulo da i ja napišem pjesmu inspisanu numerom “Nisi više moja bol”, te sam je dao supruzi i rekao joj da jednog dana ako se susretne sa Džibonijem da mu da tu pjesmu, a ona nije čekala i otišla je na internet i "stavila je poruku u bocu". Samo nakon nekoliko sati Džiboni je odgovorio i rekao da želi još mojih djela da pročita. Išli smo u Hrvatsku da posjetimo majku moje supruge. Džiboni je rekao da tada neće biti tamo ali da će poslati svog prijatelja. Tako smo se sreli sa Ivom Šćepanovićem, te sam mu dao moju knjigu Drvo. Preko žene sam saznao da se Džiboniju svidjela knjiga i da je izrazio želju da i on objavi svoju knjigu. Džiboni mi je rekao da je i on pjesnik, ali da nikada nije objavljivao zbirku poezije. Odmah sam odreagovao i rekao da ću mu ja izdati knjigu”, prepričao je Karlos Roberto Gomez Beras koji je i sam nedavno imao promociju knjige "Drvo" u Podgorici.
Profesorica Ksenija Rakočević osvrnula se na Džibonijevu zbirku poezije.
“Zastave potonulog carstva jeste knjiga koja je objavljena dvojezično, sa pojedinim tekstovima objavljenim i na engleskom jeziku i već u samom svom naslovu mi vidimo da knjiga jeste jedno putovanjem kroz lični, mitski i kolektivni prostor Mediterana. Ova knjiga konstantno prelazi granice. Ona prelazi granicu jezika, ona prelazi granicu kulture, ona prelazi granicu umjetničkih formi. U njoj su objavljeni oni tekstovi koji su prvenstveno pisani za izvođenje na sceni. Pjesme, iako ih ne prati muzika na sceni, ostaju dovoljno intuitivne i dovoljno obuzimaju čitaoce”, navodi Rakočević.
Na kraju promocije Džiboni je odrecitovao svoju dosad neobjavljenu pjesmu "Matera", te se družio sa mnogobrojnim fanovima okupljenim u knjižari Kosmos i potpisivao njihove primjerke knjige "Zastave potonulog carstva".
Promociju je organizovala izdavačka kuća “Nova knjiga”.
