Piše: Mihailo TERZIĆ
Muka ih je snašla. Kako da svojim političkim gazdama polože konačan račun. Kako da dokažu, đe su pare, koje su dobili za veleizdaju Crne Gore. Sve što je jasnija dinamika globalnih geo-političkih pomjeranja i zauzimanja strategijskih pozicija dominantnih za odbranu globalnog mira, politički piljari u Crnoj Gori su sve zbunjeniji, djeluju isprazno, poput punjenih ptica u nekom lovačkom domu.
Glumatanja od Murina do Cetinja: Sva ta politička glumatanja od Murina do Cetinja je, ustavri, performans da se stvori iluzija dešavanja, ne zbog njih, jer njima je jasno ko su i što čine. Oni znaju da će im kraj biti na Tarpejskoj stijeni. Problem je kako obmanuti političke žirante iz Moskve i Beograda, da povjeruju iluziji i fikciji, da će zadržati Crnu Goru u orbiti balkanskih prevaranata, đe tamjan, za svetosavski blagoslov pripadnosti najvećoj nebeskoj naciji, veoma često miriše na barut.
A bila je, evo nepun vijek, slična Velika skupština srpskog naroda u Podgorici, koja je uz pomoć srpskih vojnika i crnogorskih posrbica uspjela da „ubije“ državu Crnu Goru. I da to lažno prikaže svijetu kao politički suicid. Novim akterima izdaje, samo je falio Sedmi bataljon i malo više „bratske naivnosti“, da Juda i Efijalt ponovo likuju kako su uspjeli u izdaji Boga i Domovine crnogorske.A plaćeno obećanje političkim finansijerima se mora pravdati. Znaju to lideri DF-a, koji od Referenduma i obnove crnogorske državnosti, negiraju legitimitet svih odluka države Crne Gore. Ne poštuju njene simbole, ni himnu. Jedino što im se ne gadi, to je novac, koji im daju građani Crne Gore, ne znajući da će pomoću tog novca prodati njihovu slobodu. A kažu, da je čovjek sklon Veleizdaji, „obilježen“ još jednim porokom; nezajažljivom lakomošću. Valjda misle da prljavim novcima kompenziraju sopstveno iskliznuće iz ležišta Čovječnosti i Čestitosti.
Građanska kamuflaža četništva: Sve to što su uradili protivnici slobodne i nezavisne Crne Gore,da spriječe njen prijem u NATO savez, samo su nijanse izdaje Crne Gore. Od četništva, građanske kamuflaže, do navodne neutralnosti.
Praznim konstruktima i nasilnim pokušajem otimanja vlasti, samo su još više potvrdili ispravnost vizije ka evroatlanskim integracijama Crne Gore. Samo sigurna Crna Gora u dominantnom vojnom savezu, među najcivilizovanijim i najrazvijenijim zemljama svijeta, ima šansu da se napokon isčupa i palanačkog balkanskog živog blata i bude priznata i uvažavana po mjeri svoje istorije, slobodarstva i čovječnosti.Nedavni predsjednički izbori u Srbiji su pokazali da je opcija ponovnog vaskrsnuća Projekta Velikog Zla „nebeskog naroda“, koje je zastupalo nekoliko kandidata, dobila svega oko 5-6% glasova. Naravno,taj procenat gubi na uvjerljivosti, kada se protumači politički diskurs čelnih lidera srpskog naroda u regionu. I kada se postavi, za sada, retoričko pitanje, od koga prijeti opasnost Crnoj Gori?
Opasnost neutralnosti: Valja se podsjetiti Sutorine, Prevlake, na zatezanje razgraničenja sa Kosovom i na onaj tihi urlik iz Beograda, uz blagoslov SPC, o srpskoj Sparti i još živoj „babici“ Crne Gore bez Crnogoraca.
Radi se o uspavanom„virusu“ koji, za sada, mutira, do prve pogodne političke prilike!
U tom kontekstu je posebno smiješna politička nijansa šarlatanstva za političku neutralnosti Crne Gore. Oni ne shvataju da se neutralnost ne ostvaruje pukim proglašavanjem neutralnosti. Njena suština je u tome da je prihvate politički akteri koji imaju suprotne interese interesima slobodne Crne Gore, oni koji imaju aspiracije na dio teritorije Crne Gore,ili na upravljanje ovim geo-strategijskim prostorom. Samoproglašenje neutralnosti Crne Gore prestavlja rizičnu samoobmanu i obmanu.
NATO garantuje suverentet i sigurnost: Članstvo u NATO savezu je ugovorni kolektivni savez, najmoćnijih zemalja svijeta, koji garantuje državni suverenitet i nepovredivost granica Crne Gore. Milačićev politički egzibicionizam liči na priču one seoske „trudbenice“, koja je svoju nevinost štitila neutralnom retorikom i zbog toga je ostala usiđelica, sa tucetom pobačenih kopiladi.I najmanje obaviješteni građani Crne Gore zanaju, da se lažni mitovi Srbovanja i Rusofilstva „ne mažu na hljeb“ i da su se mnogi Crnogorci žrtvovali za te mitove, ne dočekavši da vide da su bili prevareni i da su nesvjesno žrtvovali i Crnu Goru. Lideri savremenih obmana, u liku čelnika DF-a, nijesu zavedeni, oni manipulišu, varaju, oni se služe različitim političkim žirantima istine. I sve što je više takvih žiranata, Istina postaje sve više inficirana obmanama i manipulacijama građanima Crne Gore.
NATO nije luksuz, nije igračka, ne počiva na emocijama. Pristupanje NATO savezu je optimalna racionalna odluka u konkretnim globalnim odnosima sukoba geo-političkih interesa na prostorima Balkana.
Bez bezbjednosne sigurnosti nijedan prostor države Crne Gore nije primamljiv za ozbiljan kapital i investicije. Jasno je da je za Crnu Goru članstvo u NATO daleko važnije od članstva u EU.
Od kada se Crna Gora oslobodila centripetalne balkanske orbite i od kada se opredijelila za politički, ekonomski i vojni savez sa najcivilizovanijim i najrazvijenim zemljama, najveći dio njenih građana su podržali tu orijentaciju integracija. Ta vizija je postala mjera patriotizma protiv onih koji su nastavili da se bore za podjele Crne Gore i za politiku koja je, i ponovo može, Crnu Goru koštati istorijskog opstanka.
(Autor je predsjednik GO Crnogorske nacionalne zajednice Beograda)
