Svi prikupljeni podaci šalju se u dva superkompjutera u SAD i Nemačkoj na dalju obradu, a nučnici očekuju da će početkom 2018. godine tačno znati imaju li prve istorijske snimke crne rupe.
Projekat "Event Horizon Telescope" povezao je brojne teleskope širom svijeta, kako bi se stvorio teleskop veličine Zemlje, koji bi mogao da obuhvati cijeli njen prečnik. On je u stanju da snimi veoma sitne detalje sa izuzetno velike udaljenosti.
Crne rupe nisu teško uočljive, ali je problem rezolucija kojom su snimane. Pošto je materijal koji akumuliraju vreo, snimci su često zamućeni, pa bi novi teleskop mogao da doprinese nastanku mnogo jasnijeg snimka.
"Očekujemo da vidimo asimetrničnu sliku na kojoj se nalazi crna tamna regija. To je sjenka crne rupe. Tu bi, po ivici, mogao da bude i svijetli prsten. To je fotonski prsten, kružna regija svemira u kojoj je gravitacije toliko jaka da su fotoni prinuđeni da se kreću u orbitama. Oko njega bi trebalo da se nalazi jedan polumjesec, sa jedne strane svjetao, sa druge taman", kaže Vinsent Fiš, istraživač sa Masačusetskog instituta za tehnologiju.
"Polumjesec stvara materija koja se kreće u blizini crne rupe desetinom brzine svjetlosti. Kad se emituju fotoni i čestice se pokreću prema posmataraču, sve izgleda veoma svjetlo. Ako se kreću od posmatrača, postaju sve tamnije. To proizvodi asimetriju", navodi on.
Crne rupe su efektne laboratorije ekstremne fizike. Sile gravitacije su toliko jake da čak ni svijetlo ne može da pobegne. Horizont događaja je tačka bez povratka - uvući će sve što prođe pored njega.
Centar crne rupe je poznat kao jedinstvenost (singularity), jednodimenzionalna tačka koja je nezamislivo mala, ali sadrži ogromnu masu. U jedinstvenosti prostor i vrijeme se beskrajno zakrivljuju i zakoni fizike prestaju da važe.
