Rajan Adams je uvijek umio da se našali na svoj račun. Kada je prije dvije godine objavio da se razvodi od glumice Mendi Mur, kazao je da će makar njegovi fanovi biti srećni - konačno opet može da piše pjesme o slomljenom srcu. Našalio se i pogodio pravo u metu. Adamsov novi album „Prisoner“ je svjedočanstvo iskreno slomljenog srca.
Dejvida Rajana Adamsa, koji je postao poznat 2000. poslije albuma ,,Heartbreaker“, proslavili su savršena lakoća i jednostavnost riječi i muzike.
Precizni plan
Prije deceniju i po Adams je postao alternativni folker koji je više od svih dotakao mejnstrim publiku. Nikada nije ponovio prvi uspjeh, ali je nizom vrlo dobrih 16 albuma kanalisao sopstveni senzibilitet u često neslućenim pravcima. Prvo obradama hevi-metal hitova u maniru akustičnog folka, a onda priređivanjem kompletnog albuma Tejlor Svift ,,1989“ u istom stilu. Sada je zaronio u svijet klasičnog pop-roka iz osamdesetih godina!
Rajan Adams nikada nije lako postizao jednostavnost i pitkost koje nosi kao zaštitni znak. Naprotiv, iza svakog albuma uvijek su mjeseci promišljanja, sve dok se u destileriji ne dobije nešto čisto. Muzički svijet omiljenog dječaka američkog folka, koji nekim čudom već ima 42 godine i 16 albuma za sobom, uvijek je precizno planiran.
Forma je oružje
Ipak, Adams nije mogao da isplanira razvod i oproštaj od Mendi Mur. Zato je još ljepše to što album „Prisoner“ zvuči kao iskrena ispovijest slomljenog čovjeka. Adams je s razlogom uzeo formu pop-roka osamdesetih. Nije riječ samo o fascinaciji odrastanja i načinu da priguši tugu.
Svi veliki hitovi bendova Whitesnake, Aerosmith ili The Eagles, ili iz ,,Tunnel of Love“ ere Brusa Springstina, imali su tone patetike. Ipak, silna banalnost jednostavnih emocija i pompeznih izjava sijali su na ramenima raskošne i iskreno radosne muzike.
Forma je oružje: Rajan Adams uspio je da iznese ključnu ideju ploče. Prvo je sudio, a zatim je pronašao razlog za pomilovanje svog slomljenog srca. I ne samo to – Adams ga je označio kao prirodan habitat raskošne, iako izmučene duše.
Ova ideja postaje jasnija kako album odmiče. U prvoj pjesmi „Do You Still Love Me?“ nema ni nagovještaja pomirenja – sve je podređeno banalnoj predaji bolu i patosu. Zato od osme numere „Breakdown“, do „Tightrope“ i odlične „We Dissappear“, sposobnost da se do kraja preda tugovanju postavlja na tron sopstvene ličnosti.
Omaž Morisiju
Pjesma „We Dissappear“ je posebno interesantna. Adams ovdje odmiče od svijeta pop-roka i pravi lijep omaž ,,gospodarima tuge“ - Morisiju, Džoniju Maru i grupi The Smiths. Takvu muziku valja očekivati na narednom Adamsovom albumu.
,,Prisoner“ je vjerovatno najbolje osmišljena i uhu najugodnija ploča Rajana Adamsa u posljednjih 15 godina. Šteta što joj je malo falilo da dotakne visine debitantskog albuma „Heartbreaker“. Razlog nije samo pretjerano, iako promišljeno insistiranje na banalnim stihovima. Na primjer, kad rimuje ,,rain“ i ,,trains“, kaže da ,,mu je trn zabijen u bedro, a bol ne može kriti“ ili ,,da mu je duša (soul) crna kao ugalj (coal)“. Prosto, albume-heroje osamdesetih pamtimo zato što imaju glazuru hitčine - pjesme koja ne izbija iz glave danima, a odjekuje decenijama. Na albumu „Prisoner“ je nema. Šteta. Mada... Možda Mendi Mur i nije zaslužila takvu kartu za vječnost.
S. STAMENIĆ
Ocjena: 77/100
Link:
Album Prisoner:https://www.youtube.com/watch?v=U-qfQcJveDw&list=PLxKHVMqMZqUQNEYhiaVFy3xm1z0av3UDX
