Portparol Košarkaškog saveza Crne Gore i predsjednik Studentskog parlamenta UCG, Miloš Pavićević, rođen je 8. februara 1991. godine.
Dobre komunikacione vještine stekao je tokom rada na mjestu novinara u sportskoj redakciji u dnevnoj novini ''Republika'', a nakon toga u sportskoj redakciji IN televizije i Atlas TV, te kao član redakcije Portala Televizije Crne Gore, gdje je 2014. godine proveo devet mjeseci kroz radni angažman putem Programa stručnog osposobljavanja.
Od 2010. godine Miloš radi kao PR menadžer, zadužen za odnose sa javnošću, u Košarkaškom savezu Crne Gore od što mu je, kako priznaje, pomoglo da stekne zavidan nivo komunikacionih vještina.
Kao član delegacije Košarkaškog saveza Crne Gore bio je na dva prvenstva Evrope, 2011. i 2013. godine, a u proteklih pet godina svakodnevno obavlja komunikaciju sa predstavnicima medija, radi na organizaciji konferencija za novinare i brifinga, odnosno svih događaja pod pokroviteljstvom KSCG. Takođe, urednik je i zvanične web stranice Košarkaškog saveza Crne Gore.
Organizacione vještine Miloš je sticao kroz rad na poziciji osobe zadužene sa odnose sa javnošću Košarkaškog saveza Crne Gore, ali prije svega kao osoba koja se u prethodne dvije i po godine nalazi na najodgovornijim pozicijama u Studentskom parlamentu Univerziteta Crne Gore.
Od oktobra 2014. godine predsjednik je krovne organizacije studenata UCG, koja okuplja 26 predstavnika, sa 20 univerzitetskih jedinica. Pokrivajući navedene funkcije u protekle dvije i po godine, stekao je zavidan nivo organizacionih vještina, jer je bio koordinator brojnih projekata i događaja koje je u navedenom periodu realizovao Studentski parlament UCG.
Na osnovu odluke Upravnog odbora UCG, od marta 2016. godine obavlja funkciju vršioca dužnosti izvršnog direktora Univerzitetskog sportsko-kulturnog centra, privrednog društva čiji osnivač je Univerzitet Crne Gore, a koje upravlja sportskim i konferencijskim centrom koji je svečano otvoren u novembru 2015.
Miloš radi kao koordinator brojih projekata koje je u protekle dvije i po godine realizovao Studentski parlament Univerziteta Crne Gore, kao što su Sajam sezonskih poslova u turizmu ''Summer Job'', dva projekta koja su imala za cilj povećanje informisanosti studenata o evropskim i evroatlantskim integracijama, obilježavanja Dana studenata, Međunarodnog dana studenata, Dana Univerziteta Crne Gore, humanitarni i kulturno-umjetnički događaji, projekat ''Studentijade'', osnivanje Studentskog kulturnog centra, pokretanje brojnih inicijativa na nivou vijeća Fakulteta političkih nauka, Univerziteta Crne Gore, odnosno Senata i Upravnog odbora, Ministarstva prosvjete i drugih nadležnih institucija iz oblasti visokog obrazovanja, a koje su imale za cilj rješavanje studentskih problema i unaprjeđenje položaja studenata u Crnoj Gori.
Učestvovao je na brojnim konferencijama i seminarima kao predstavnik Studentskog parlamenta, a s obzirom na to da je bilo mnogo događaja na lokalnom nivou, on izdvaja tri konferencije na kojima je učestvao van granica naše države, kao predstavnik krovne organizacije studenata: Student support services, Study visit, London, 28-29 januar 2013; EU Programmes for higher education - their role and impact on the Western Balkans, Belgrade, 30 - 31 oktobar 2014; Erasmus+ HEREs Seminar on Higher Education and Vocational Education &Training, Istanbul, 10-11 mart 2015.
U decembru 2009. godine Miloš je dobio nagradu za najboljeg mladog sportskog novinara u Crnoj Gori, koju dodjeljuje Udruženje sportskih novinara Crne Gore.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Mnogo toga, a prije svega igra sa vršnjacima, nadmetanja u sportu na igralištima na brojnim lokacijama u gradu, a kojih nažalost, sada ima sve manje, odsustvo briga i jedina ''glavobolja'' kako što prije izaći iz kuće i uživati u svemu što donosi novi dan. Kako vrijeme odmiče sve više evociram uspomene iz djetinjstva, svjestan da je to najljepši period života, dok je sve nakon toga samo trka sa poslovnim, porodičnim i drugim obavezama, uz brojne prepreke koje stoje na putu do ostvarenja ciljeva.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što sam uspio da se osjetim ostvarenim na većini poslova kojima sam se bavio, odnosno što sam završio fakultet i na pragu sam sticanja stepena magistra iz oblasti političkih nauka, a istovremeno sam uspio da radim tokom studija i na taj način budem nezavistan od svojih roditelja. Svjestan sam obaveza koje donosi svaki novi dan, odnosno potrebe da uz podršku porodice i prijatelja, ljudi sa kojima provodim većinu vremena, moram da se bavim zadacima sa kojima se susreću zrele osobe i tako polako pripremamo za naredne etape u životu.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Volio bih da je većina talenata koje posjedujem došla do izražaja, jer se trudim da dam sve od sebe u bilo kojem poslu, ili u bilo kojoj drugoj aktivnosti koju preuzmem na sebe. Nadam se da je to evidentno onima sa kojima provodim najviše vremena, a ukoliko postoji neki talenat koji do sada nije došao do izražaja, vjerujem da će to ''isplivati'' u godinama koje su preda mnom. Postepeno životno napredovanje će sigurno biti suočeno i sa novim izazovima, koji nesumnjivo mogu otkriti i nove vještine i talente.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Više volim da drugi govore o mojim dobrim i lošim osobinama, ali ukoliko moram da se odlučim za jednu onda će to biti činjenica da ne umijem da prećutim neke stvari i da često kažem ono što možda i ne bi trebalo. Iako je ovo na neki način i dobra osobina koja se može povezati sa iskrenošću, ujedno ima i svoju negativnu stranu. Ne trpim nepravdu, ne ostavljam otvorena pitanja da čekaju, već volim da iznesem svoje mišljenje i ne libim se da kažem ono što mi je u mislima, čak i kada se to ne dopada onima sa kojima razgovaram. Nažalost, živimo u vremenu kada je možda i pametnije prećutati neke stvari i pustiti da idu ''svojim tokom''.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost! To je osobina koju najviše cijenim kod drugih, jer smatram da moja iskrenost prema njima, odnosno onima koji su mi najdraži, treba da bude uzvraćena na isti način. Danas je sve manje iskrenih i istinskih prijatelja, a oni koji su takvi, zaslužuju svu moju pažnju i uradio bih sve za njih.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Naslov za moju filmsku biografiju teško bih mogao dati, odnosno trebalo bi vremena da nađem adekvatan naslov koji će biti interesantan širokom auditorijumu :-) A volio bih da me glume Lajam Nison ili Kevin Spejsi zbog harizme koju posjeduju i ozbiljnosti koju su pokazali u svakoj ulozi koju su do sada igrali, jer smatram da imam iste osobine i da ih pokazujem u svakodnevnom životu.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ljude opisuju djela, a ne riječi, to je moj pogled na život. Djelima se može procijeniti karakter neke osobe, ali ukoliko moram da budem neskroman i u pet riječi opišem sebe onda ću reći - iskren, jednostavan, harizmatičan, ambiciozan i tvrdoglav.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kao srednje pečen biftek, sa bogatim prelivom :-) Kao veliki komad mesa, ali u slatko-slanom prelivu, za koji nije potrebno predjelo, niti desert.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć teleportovanja sa jednog na drugo mjesto. Da bih postigao sve što želim u životu i stigao na sve tačke svijeta, to je moć koju bih volio da posjedujem.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Za mnoge će možda biti iznenađenje, ali volio bih da na jedan dan budem Zdravko Mamić, izvršni predsjednik Nogometnog kluba Dinamo Zagreb. Po strani njegov sukob sa navijačima i novinarima, sumnje da je utajio porez, jer sve to svakako ne podržavam, ali cijenim njegovu biografiju kao sportskog funkcionera.
Od pomenutog kluba napravio je pravi sportski brend koji je izvoznik talenata, sinonim za rezultatski i finansijski uspjeh, jer je uz par vodećih kompanija u Hrvatskoj, to najuspješnija firma u toj državi.
Ono što takođe, cijenim kod njega je harizma, estravagancija, iskrenost u svakom javnom nastupu, u najkraćem što bi rekli u našoj državi - pojava je u svakom smislu te riječi! Nijedan njegov javni nastup nikog ne ostavlja ravnodušnim, svima u lice kaže ono što misli, a uz uspješnu karijeru sportkog funkcionera, zna da uživa u životu, da se opusti u kafani uz slične pjesme koje i ja volim da čujem na tom mjestu, te da bude i te kako pažljiv prema prijateljima. Na prostoru bivše Jugoslavije, on je „broj 1“ osoba koju bih volio da upoznam.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Kao i većina Crnogoraca koji prate sport - odmaram uz ''poslastice'' koje donosi najljepši dan u sedmici. Od 15 sati pa do ponoći prate se svi mogući sportski događaji, a ponekad pomislim kako bi bilo dobro da u stanu imam televizora kao kladionica, da bih mogao da ispratim sve ono što me interesuje. Neđelja je dan za odmor, a on je najljepši kada ste u krugu porodice i prijatelja.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Oni koji me poznaju znaju kakav je moj muzički izbor i to da je Miroslav Ilić uvijek na vrhu liste omiljenih pjevača kada sam u kafanskom ambijentu. Omiljena pjesma je ''Polomiću čaše od kristala'', a kada je atmosfera na nivou, volim i da se latim mikrofona i otpjevam pjesmu koja je u društvu postala prepoznata kao moja autobiografska.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Nažalost, i pored velike želje da se temeljno posvetim čitanju, posjećivanju predstava i filmskih projekcija, zbog nedovoljnog slobodnog vremena, nemam prilika za te aktivnosti onoliko koliko bih želio. Što se tiče tipa umjetničkih formi koje preferiram, volim sve ono što ima istorijsku pozadinu, pa mogu reći da su na mene najsnažniji utisak ostavili film ''Gorčilo'' i predstava ''Šćeri moja''.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Kuba je za mene obećana destinacija, a na osnovu sjajnih utisaka koje sam dobio od braće i prijatelja koji su posjetili tu egzotičnu destinaciju. Bio sam u gotovo svim evropskm državama, a van Starog kontinenta, najveća želja mi je da posjetim Kubu i nadam da ću je i ispuniti u dogledno vrijeme.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus i najmanje sam ga i koristio kao prevozno sredstvo u svom životu.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Prije svega porodici, potom prijateljima i ljudima sa kojima provodim najviše vremena. Držim se toga da uz sebe imam mali broj ljudi kojima mogu da vjerujem, ali sa njima mogu da podijelim svaku tajnu ili problem koji imam i uvijek dobijem iskren savjet.
Čemu se uvijek obradujete?
- Sitnicama i malim znacima pažnje. Sitnice čine život i nije me teško obradovati.
Da li za nečim žalite?
- Za propuštenim prilikama, ili za nečim što je iza nas, ne treba žaliti. Nema mnogo stvari ili detalja za kojima bih trebalo da žalim, uvijek gledam samo naprijed i trudim se da svaki dan bude ljepši i uspješniji od prethodnog.
Bez čega ne možete?
- Bez jutarnje kafe i prelistavanja novina... To su sitnice, a kada govorimo generalno ne mogu da zamislim dan bez društva, prijatelja, saradnika.... Njima poklanjam svu pažnju i drago mi je kada i oni to znaju da cijene. A volim i provod nakon što se završe redovne poslovne obaveze.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Nemam problem da uputim izvinjenje kada napravim grešku ili kažem nešto za što se kasnije ispostavi da nijesam bio u pravu. Nijesam sujetan, pa nemam ni problem da se izvinim. A javno sam posljednji put izvinjenje uputio prije pet godina, zbog nepromišljenog poteza koji sam napravio kada sam se zanio u slavlju....
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da moja porodica i prijatelji dočekaju duboku starost, da se ostvarim kao roditelj i suprug, a da u svemu čime se budem bavio u budućnosti budem na visini zadatka :-)
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Svaki zadatak je težak na svoj način :-) Želim da vjerujem da sam većinu uradio sa najvišom ocjenom...
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Na nekoj egzotičnoj destinaciji, van evropskog kontinenta, sa dragom osobom, a na taj put bih volio da povedem i one koji su tokom života zaslužili da ih smatram iskrenim i pravim prijateljima. Uživao bih i dao sebi oduška, nastojao da nadoknadim sve što sam propustio zbog svakodnevne trke sa vremenom.
Kako biste voljeli da umrete?
- U krevetu... Da se jednostavno ne probudim i da umrem u snu, a da se ''nijesam namučio''...
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Još mi je rano da razmišljam o ''potonjoj uri'' i epitafu... Ali, volio bih da rezultatima i djelima tokom života zaslužim da na njemu piše: ''Sa njim je bilo teško, bez njega se nije moglo''.
Priredila: A.POPOVIĆ
