Markovićev kabinet sastavljen je od partijskih funkcionera, ali i od vanstranačkih eksperata. Iako formiran u rekordnom roku, ostao je ipak u sjenci najvećeg slučaja u istoriji crnogorskog pravosuđa: osujećenog pokušaja terorističkih napada 16. oktobra, koji su, prema nalazima istrage, za cilj imali nasilni prevrat i ubistvo premijera.
Zavjera
Tumačenje zavjere, koja je uključivala i snažan upliv spoljnjeg faktora uključujući i službenike glavne ruske obavještajne uprave (GRU), podijelilo je političku scenu tako da je opozicija, koja sumnja u zvanične nalaze tužilaštva, državnih organa Crne Gore i Srbije, ali i stranih vlada i obavještajnih službi pred Markovićem ispostavila više uslova za povratak u parlament i prekid bojkota. Ključni su: ponavljanje parlamentarnih izbora, ali i pravno i sudsko razrješenje slučaja, kako ga oni zovu, ,,državni udar“. Oba zahtjeva su politički neodrživa za Vladu premijera Markovića, ali i za vladajuću koaliciju. Parlamentarni izbori 16. oktobra ocijenjeni su ,,slobodnim i fer izborima“ od relevantnih međunarodnih posmatrača iz OEBSa. Kasnije je legalitet i legitimitet izbornog procesa potvrđen i Rezolucijom Evropskog parlamenta.
Faktor Mogerini
Bivši ministar vanjskih poslova Miodrag Vlahović u izjavi za Pobjedu kaže da je u političkom smislu, prvih stotinu dana Vlade premijera Markovića obojeno logički neodrživim i politički nekorektnim bojkotom od strane ideološki raznorodne opozicije koja je, htjela to da prizna ili ne, svrstana iza Demokratskog fronta i one politike koju predstavlja i promoviše ta grupacija. – Premijer Marković je, povodom toga, učinio jedinu razumnu stvar - jasno je istakao da je vladajuća koalicija ,,spremna za razgovore, ali bez ultimatuma“. Ne može biti njegova krivica što, u okviru opozicije, takvu poruku nema ko da čuje, odnosno niko ne želi da čuje. Posjeta gospođe Mogerini, ne samo zbog nepametnog odnosa opozicije, značila je vrlo jasnu i značajnu podršku naporima Vlade da nastavi putem evropskih i evroatlantskih integracija – rekao je Vlahović.
Prioriteti
Kada su u pitanju spoljno-politički prioriteti, članstvom Crne Gore u NATO i EU, Markovićeva Vlada je nastavila uspješnu spoljnu politiku prethodne Đukanovićeve Vlade.
U periodu od formiranja Vlade pa do danas nastavljena je uspješna ratifikacija Protokola o pristupanju u deset država: Njemačka, Francuska, Češka, Poljska, Kanada, Britanija, Norveška, Belgija, Luksemburg, Portugal. Crna Gora sada iščekuje ratifikacije u još tri države – SAD, Španiji i Holandiji. Sve oči su uprte u američki Senat, a postoje garancije od predsjednika spoljnopolitičkog odbora Senata da će i taj posao sigurno biti završen u narednih par mjeseci. Optimističke procjene kažu da bi Crna Gora već u maju na Samitu mogla biti predstavljena kao punopravna članica NATO-a.
Štednja i majke
Unutrašnji izazovi za Markovićevu Vladu su posebno bili izraženi u domenu socijalne politike i konsolidacije javnih finansija, pa su uslijedili i konkretni potezi: usvojene su mjere štednje za obuzdavanje javnog duga i budžetskog deficita, koji su probili Mastrihtske kriterijume.
Vlada je ovim mjerama na startu mandata smanjila plate funkcionera za osam odsto, naknade za majke sa troje i više djece za 25 odsto, povećala akcize na gorivo za devet centi i PDV na uvoz kompjuterske opreme sa 7 na 19 odsto… Prilikom usvajanja mjera, odnosno sanacionog plana teškog 127 miliona eura, ocijenjeno je da je smanjenje javnog duga veliki izazov – i srednjeročno i dugoročno Predstavnici vlasti su priznali da će javni dug teže obuzdati nego budžetski deficit, uz ocjenu da će on 2019. biti na maksimumu od 80 odsto nakon čega bi trebalo da krene silaznom linijom. I Svjetska banka i MMF su izrazili brigu zbog javnog duga koji će, po posljednjim procjenama, u narednim godinama sa garancijama dostići 90 odsto. U proteklih 100 dana Vlade nijedna od ovih mjera nije dočekana bez protivljenja opozicije, sindikata, poslodavaca, nevladinog sektora… U pregovorima sa sindikatom Vlada je popuštila i odustala od zamrzavanja obračuna minulog rada. Zauzvrat će za jedan odsto smanjiti zarade činovnicima sa koeficijentom većim od 4,1.
Zaduživanje i rizici
U toku su razgovori o zaduživanju države do 455 miliona eura u ovoj godini, ali i analiza uticaja povećanja minimalca sa 193 na 250 eura i mogućeg smanjenja dažbina na plate, što traže poslodavci. U „vazduhu visi“ i presuda u Strazburu za pet bivših radnika „Radoja Dakića“ teška 260.000 eura, koja će biti isplaćena iz budžeta i njen uticaj na potraživanja ostalih radnika koja se mjere desetinama miliona. Rizika ima još, a početkom maja trebalo bi da bude jasno da li će biti dodatnih mjera štednje, jer tada Vlada treba da se izjasni o preporukama MMF da spriječi prijevremeno penzionisanje, poveća krizni porez i nižu poresku stopu, uvede akcize na ugalj, a poveća na cigarete i alkohol, oporezuje penzije iznad prosječnih… (Opširnije u Pobjedi)
