Novinar, ilustrator, uzgajivač brade, tamanitelj kafe i piva, Srđan Ivanović, rođen je u jutarnjim časovima hladnog 25. februara 1990. godine, u Podgorici.
Nakon završene podgoričke Gimnazije, zalutao je na Ekonomski fakultet, gdje se kako priznaje našim čitaocima zadržao samo godinu dana, jer je shvatio da mu matematika, računanje i „suva“ statistika i nijesu toliko interesantne.
Odmah poslije toga se „zaglavio“ na Fakultetu političkih nauka i našao svoju novu opsesiju, a to je - novinarstvo.
Nakon par godina rada u medijima, odlučio je da se vrati svojoj prvoj ljubavi, crtežu, i 9. novembra 2015. godine, počinje sa projektom „Zaglavi se“, kako bi se natjerao da crta.
Obzirom na činjenicu da ga mjesto nikada nije držalo i da je uvijek imao potrebu da se nadograđuje, Srđan ubrzo počinje i sa radio-emisijom na studentskom radiju „Krš“, a potom i sa video-emisijama.
Dan ne može da zamisli bez svojih mačaka, šerpe kafe, prijatelja i nekog oblika umjetnosti. Uvijek sa sobom nosi - olovku i osmijeh.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Da neko kaže jednu rečenicu koju smo toliko puta čuli kao klinci: “Pomjeri golove, kola da prođu”.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Ko kaže da sam odrastao? :-)
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Sposobnost da ne analiziram stvari previše. Jednog dana ću i na tome poraditi.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Tvrdoglavost. Tvrdoglav sam za dva ovna i jednog pakicefalosaurusa.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Strpljenje, jer sam sam uvijek bio miran kao kolibri.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Mislim da bi se zvala “Umjetnost pravljenja pogrešnih izbora, dio prvi” a tumačili bi me, ili Rajan Rejnolds, ili Metju Peri. Zavisi ko bi iznio bolje komičnost situacija, vidjećemo kada budu audicije.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- “Ne pričaj dok pijem kafu”.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Bilo šta što se može smatrati mezom, uvijek dobro dođe uz čašicu vina i razgovora.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da zaista uradim ono što sam rekao “da ću sjutra”.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- To bi bio vjerovatno ser Dejvid Atenboro, negdje iz mlađih dana, dok pije čaj pored planinskih gorila, negdje u šumama Ugande.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Vraćam se sa imanja, umoran fizički, regenerisan psihički, uživam u šoljici kafe i upali mišića.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Za rad i svakodnevicu “Mastodon - Blood and Thunder”, za kasne večernje ure “BB King - The Thrill Is Gone”.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Što se tiče knjiga, to je definitivno Teri Pračetova “Noćna straža”, odlična kritika današnjeg političkog sistema i mentaliteta masa, sa dosta humora kroz prizmu fantazijskog svijeta. Film koji me je apsolutno iznenadio je “Green Room”, Džeremija Šulnijera.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Do Perua, tačnije do drevnog grada Maču Pikču, gdje bih vjerovatno sjedio na zidinama i pokušavao da shvatim da sam stvarno tamo.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus, ukoliko se vozim bez slušalica.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Da li ikome ikad sve ispričamo? ;-)
Čemu se uvijek obradujete?
- Sitnicama. Čokoladnom mafinu, kinder jajetu, čokoladnoj bananici, neočekivanoj poruci, nasumičnim izlivima ljubavi.
Da li za nečim žalite?
- Ne, sve što sam uradio ili nijesam uradio me je dovelo da postanem ovakav kakav jesam.
Bez čega ne možete?
- Velike šolje kafe ujutru.
Zašto ste se posljednji put izvinili?
- Mačku jutros, što sam ga slučajno nagazio.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Veliku kriglu hladnog točenog piva, da uzme sebi što pije i obrne turu kafani. Ne vjerujem u ispunjavanje želja, za sve se moramo sami boriti radom, trudom i disciplinom.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Pokušao sam ručno da kosim, iako sam ljevak.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Pokušavajući što više da crtam, animiram, pišem i stvaram, nema predaje do kraja.
Kako biste voljeli da umrete?
- Radeći ono što volim.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- “Konačno se zaglavio na jednom mjestu.”
Priredila: A.POPOVIĆ
