Za Pobjedu, govori o rađanju svog djela, riječima i poukama đeda derviša koji sinu nije zamjerao što nije ulazio ni u tekiju da zikri ni u džamiju da klanja, gusinjskoj prirodi i mentalitetu, slobodi...
Kada je riječ o Njegošu, Hodžiću omiljeni stih je „kao i svi drugi“.
- „Šta je čovjek, a mora bit čovjek“. Na prvi dio odgovor nema ni Njegoš, a da se mora biti čovjek, znaju mnogi. Ja sam u „Gusinjskoj godini“ zapisao da kad god me život dovede u neko iskušenje, iz podsvijesti iskoči slika gusinjskog groblja i nišana s mojim imenom. Tada znam da ću postupiti kao čovjek. Koliko puta smo od majke ili oca opomenuti: „Nemoj da zasramiš grobove...“ Dakle, moraš biti čovjek... Mora se biti čovjek - ističe on.
A kaže da je svojom omiljenom derviškom pričom već dosadio.
- Uputio se mrav na Ćabu, pa mu rekli: „Velik je to put a ti mali, nikad nećeš stići“. Odgovorio im je: „Bar ću umrijeti na velikom putu“ - ispričao je dobitnik „Miroslavovog jevanđelja“.
Više pročitajte u današnjem broju Pobjede
