A u stvari, ti ljudi iz DF –a su samo išli da traže investitore. Bar je tako utvrđena ta misija putovanja do Groznog i nazad. Sa sve kesama sa poklonima koje su, po povratku, morali da pokazuju carini na tivatskom aerodromu. Plus, ruske šubare, koje baš i nisu morali da pokazuju, ali su voljeli da stave do znanja posmatračima kako su bili u posjeti “majčici” Rusiji. A za ona putovanja do Srbije, to je bilo samo da se zahvale. I bilo im je baš važno, jer im je srpski premijer nešto pomogao. Mada, o tome šta, kako i koliko im je pomogao za sada je to totalna enigma. No, pustimo tu priču, važno je da su se oni zahvalili. I tako svaki čas. Za svaki slučaj.
D.o.o. Demokratski front: Politička grupacija Demokratski front, zaista, raspolaže nizom iznenađenja. I nema to veze sa onim šatorima na sred glavne gradske ulice, niti sa blokadom saobraćaja za žitelje glavnog grada, niti sa bilo kakvim težinjanjem po životu ovdašnjih stanovnika, a nema veze ni sa pečenjem prasića. Nema to veze ni sa životom sa stalnom njihovom prijetnjom koja se isporučivala svake večeri kad bi im se sakupilo nešto više od dvjesta druga, a oni to pretvaraili u par hiljada, po uzoru na najbolje dijelove tradicije nacionalističkog prebrojavanja i uobičajene militarističke terminogije. Ništa to nema veze. Ovdje se, doslovce, radi o potrazi za investitorima. Doduše, ne baš u centralnoj Rusiji, nego u Čečeniji. I ne baš zbog Srba iz Crne Gore, već zbog nekih predstavnika Bošnjaka iz te iste, kako se već zove, Crne Gore. No, biće da su sve to nijanse ili prevazilaženje „nesporazuma iz prošlosti“ , a kako je to bar prema uvjerenju i formulaciji definisao Andrija Mandić. Svejedno, sada investicije predstavljaju jedini prioritet.
Ukoliko, ovom prilikom, nekom padne na pamet ona stara srpska narodna „prvo da vidim pare, brale“, nemojte mnogo sa tim da se opterećujete. To je samo stvar najobičnije bilateralne saradnje. A pare i brale, bez obzira na vjeroispovjest, imaju svoj krajnji cilj i mjesto.
Doduše, cijela stvar tu malo postaje zamršena. Jer, glavni akteri ovog događaja, bar prema parametrima demokratskog rasuđivanja, nisu nikada do sada zaslužili ni približno apsolutno, a ni iole većinsko povjerenje naroda iz države iz koje dolaze. Samim tim, njihov angažman u korist države iz koje dolaze je vrlo upitan. Doduše, lične koriste od tog angažmana niko ne dovodi u pitanje, ali to je već sasvim lična stvar, koja se te države iz koje dolaze tiče samo u sferi uredno plaćenog poreza. Ili bi bar tako trebalo da bude.
Rusi znaju sve:. Svejedno, ono što je nepobitno je da su se lideri Demokratskog fronta u zadnja dva mjeseca baš rastrčali, te samim tim ispisali sasvim izvjesnu kilometražu.
Tek, sa jednog od skorašnjih putovanja stigla je vijest sljedeće sadržine:
“Zamjenik šefa ruske diplomatije Aleksej Meškov sastao se u Moskvi sa liderima crnogorskog Demokratskog fronta Milanom Kneževićem i Andrijom Mandićem, na njihov zahtjev, saopštilo je rusko Ministarstvo vanjskih poslova, a prenosi Interfax.”
Zapravo, a bar prema razumjevanju elementarnog štiva, ta mala napomena “na njihov zahtjev”, sasvim je dovoljno uputstvo koje u svijetu diplomatije ima jasno određenje. Doduše, to tumačenje nije za neko hvalisanje DF-a, no, aj sad…Bila je rabota.
A u te rabote što su bile, naročito je zanimljiva ona Vikiliks definicija iz 2012. godine, “Prozapadni srpski nacionalista u Crnoj Gori”, prikačena uz ime Andrije Mandića. Jer, putovalo se i na drugu stranu. Pravac, Amerika. A oni avionski “sicevi” su bili isto tako tvrdi, razmak između sjedišta u ekonomskoj klasi takođe nevelik, žuljala su koljena, trnuo je zadnji dio leđa…Doduše, epilog te priče je završio kao debakl, no kako je ono otpozadi od silnih putovanja utrnulo, valjda je prošlo bez velikih emocija… Mada, što znam, nisam se baš toliko naputovao.
Nego, znaju to Rusi. U stvari, Rusi znaju sve. I ono o zahvalnosti prema Srbiji, naročito kad je “zaštita srpskih ustanova kulture u Crnoj Gori” u pitanju. A znaju sve i o tome koliko će predstavnici Srba u Crnoj Gori odbraniti Crnogorce u Srbiji. A znaju ponešto i o tome koliko su stalni kontakti sa Rusijom važni za jednu opozicionu stranku iz Crne Gore, kojoj je preča druga država od one iz koje potiču. A znaju i šta su ruski nacionalisti tražili na teritoriji Crne Gore. A i Srbije. Tek su to dobro znali. No, kao što je već rečeno, Rusi znaju sve. Čak, pravo je čudo, ništa im ne može promać’. No, svakom svoje.
A i biće da je država Crna Gora svojim nečinjenjem neophodnih državnih stvari zaslužila ovakav DF. A i da je zaslužila da gleda kako se jedan ljubomorni lider opozicije nadmeće sa drugim, samo zato što jedan zna ruski, a ovaj nema pojma.
Mada, na kraju krajeva, svi zajedno, “kad sve se desi i prođe”, uvijek ćemo imati ta opoziciona putovanja. Uz konačni epilog.
Ej živote, lutalico…
Željko VUKMIROVIĆ
