Manjak novca i loš menadžment - ovako stanje u zdravstvu vide u Fondu za zdravstveno osiguranje na čijem čelu je odnedavno Sead Čirgić iz Socijaldemokrata (SD).
Da je došla voda do poda, znalo se još prošle godine: mediji su brujali o manjku novca koji je dodijeljen, posebno Kliničkom centru, zbog čega nedostaju osnovna sredstva za liječenje, što je naravno demantovano, do raznih optužbi, što profesionalnih što ličnih na relaciji između tadašnjeg ministra zdravlja Budimira Šegrta i direktora Fonda Kenana Hrapovića. U međuvremenu su se karte malo izmiješale, pa je Hrapović postavljen za ministra, a njegov stranački kolega Sead Čirgić za direktora Fonda. Tako smo dobili mir u kući i Program sanacije finansija zdravstvenog sistema.
U dokumentu koji je Vlada usvojila, navodi se da je do nagomilanih problema u zdravstvu doveo nedovoljan nivo znanja menadžera i zastarjela oprema, ali i to što ne postoji sistemski pristup u rješavanju problema.Analiza je pokazala da su najčešći problemi finansijske prirode, ali da postoje brojne slabosti u organizaciji. Plaćanje bolničkih usluga vrši se na neadekvatan način, zarade zdravstvenih radnika su niske što za posljedicu ima nedovoljnu profesionalnu satisfakciju i motivaciju. U dokumentu piše da raste potrošnja ljekova i da ne postoji nacionalna politika ljekova, kao i adekvatna kontrola i zastupljenost kontrole i procjene kvaliteta rada.
Navodi se da rashodi u zdravstvu od 2010. godine nijesu bili niži od 176 miliona eura, a budžet nikada veći od 171 milion, što je dovelo do kumuliranja dugova. Građani su od 2010. dali oko 69 miliona za dugove u zdravstvu.
Sagovornici Portala Analitika, bivši ministar zdravlja dr Miodrag Pavličić, i član skupštinskog Odbora za zdravstvo dr Halil Duković, saglasni su da je konačno dobro skenirana slika zdravstvenog sistema u zemlji.„Ako imate konstatan nedostatak materijalnih sredstava u zdravstvu, pitanje koje se nameće jeste da li bez novca možemo podići edukaciju zdravstvenog kadra, možemo li nabaviti modernije aparate bez kojih je savremena dijagnostika gotovo nemoguća, i možemo li zdravstvene radnike učiniti zadovoljnim, a pritom pružiti građanima savremenu zdravstvenu zaštitu i njegu“, kaže Duković.
Dodaje da je država, s druge strane, izdvajala pozamašna sredstva za zdravstveni sistem i da vjeruje da se racionalnijom potrošnjom moglo više uraditi.
„Zato i mislim da su nepostojanje sistemskog rješenja kao i plana koji jasno definiše zahtjeve zdravstvenog sistema, način njegovog razvoja i ciljeve, osnovni uzroci koji su doveli do nagomilavanja ovih problema. Ali, nemojmo zaboraviti da je nedostatak novca problem koji svaki problem udvostruči“, kazao je on.
I bivši ministar zdravlja Miodrag Pavličić smatra da su u Programu dobro sagledani problemi zdravstva.
„Loša ekonomska situacija - slaba ekonomija kao i nedovoljno moderna politika u sektoru uključujući i veliki broj menadžera sa nedovoljnim znanjima i nezainteresovanihza iskorake je u osnovi velikog broja slabosti zdravstvenog sistema. Kad se situacija u ekonomiji popravi to će biti dobar indikator da se ozbiljnije radi i imaće refleksije i na zdravstvo. Jako cijenim napore Vlade da se u ovim i ovakvim uslovima učini ono što se može, da se spriječi dalje propadanje javnog zdravstvenog sistema, na koji se oslanja najveći broj crnogorskih građana“, istakao je on.On dodaje da bilo bi jako dobro da ovo bude inicijalna kapisla za iskorake u pravcu pravljenja modernog, finansijski za državu održivog zdravstvenog sistema.
„Treba modernizovati obavezno zdravstveno osiguranje u čijoj će osnovi biti prioritetne mjere zdravstvene zaštite, uvesti dobrovoljno zdravstveno osiguranje ili participacije, optimizovati farmaceutski sektor i mnogo toga još. To će učiniti sistem ukupno jačim i kao takav će biti atraktivan za građane, a i za najbolje ljekare i zdravstvene radnike. Neke činjenice (i neprijatne) koje se tiču osiguranja građani moraju znati i moraju biti dobro obaviješteni“, naglašava on.
U Programu sanacije se navodi da zdravstveni sistem raspolaže sa 8.000 zaposlenih, od kojih 77 odsto čine medicinski radnici. Ni Fond, ali ni naši sagovornici ne spore stručnost ljekara i medicinskog osoblja. FZO ocjenjuje da ljekare „treba motivisati kroz povećanje zarada i omogućavanje dopunskog rada“.
Dr Pavličić kaže da menadžeri u zdravstvenim ustanovama moraju više da znaju i da bolje raspolažu novcem i, posebno, da se država mora dobro brinuti o dobrim ljekarima.
„Ako najbolji odu, onda zdravstvo postaje preskupo za državu. Postoje modeli kako da se sačuvaju najbolji koji najviše daju. Pitanje je samo hoćemo li i možemo li da uđemo kao zajednica u to“, kazao je on.
I dr Duković ističe da je siguran da su naši ljekari dobro osposobljeni da uspješno odgovore svakom izazovu.
„To isto mislim i za srednji kadar. Nijesu slučajno naši zdravstveni radnici cijenjeni svugdje u svijetu“, smatra on.
U programu koji je Vlada usvojila predlaže se da se sredstva realnije planiraju i da se ispostavi nacionalna politika ljekova. To podrazumijeva izradu nove osnovne liste ljekova, uvođenje doplatne liste i izradu farmakoterapijskih protokola. Neophodno je, tvrde, sredstva za finansiranje skupih ljekova planirati izvan sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, smanjiti liste čekanja, povećati ulaganje u objekte.
No, za sve to je potreban dodatni novac. Fond je zato sačinio i plan – gdje se sve sredstva koja nedostaju mogu naći. Predložili su da se novac od akciza na duvan i alkohol, dio premije od obaveznog auto-osiguranja i boravišne takse preusmjeri u zdravstveni sistem.
U slučaju da se usvoji predlog, u pitanju bi bila radikalna promjena finansiranja čitavog sistema.
Dr Duković kaže da je pitanje da li će to biti dovoljno.„Jer zdravstveni sistem, ne samo kod nas već svugdje u svijetu, svakim danom je sve skuplji, a mi smo već nacija koja se smatra starom i ta kombinacija uvećava cijenu zdravstenog sistema“, napominje on.
Plan sanacije, ali i plan kako naći dodatni novac, je prvi bitan korak u sanaciji zdravstvenog sistema - konačno je neko skupio hrabrosti da vidi što se tačno dešava i zašto smo tu gdje jesmo. Neki, koji dobro poznaju stanje iznutra, rekli bi - posljednji krik pred kolaps sistema.
Treći, pak, oni najviše skloni kritici, zapitali bi se hoće li neko odgovarati zbog loših menadžera i zato što nije bilo sistemskog pristupa u upravljanju zdravstvom. Jer, u konačnom, to je pitanje koje se tiče svih nas.
No, za početak, najbitnije je da ovaj dokument ne skuplja negdje prašinu po ladicama.
Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ
