Maskiranje se može pronaći u svim kulturama svijeta – od Kelta i starih Rimljana, pa sve do današnjih naroda. I dok su stari vjerovali u ritualnu moć nošenja maski i priliku da tako umilostive bogove, današnji ljudi u ovom običaju vide priliku za dobru zabavu i provod.
A kada pomislimo na maske i masovno maskiranje, onda svakako govorimo o – maskenbalima.
Balovi pod maskama su nastali u Evropi, u 15. vijeku. Prvo su ih organizovali članovi kraljevskih porodica i plemstvo i bili su skoro isključivo namijenjeni gostima iz viših klasnih krugova.
Nema podataka o tome gdje je tačno održan prvi maskenbal, ali većina antropologa se slaže da je on nastao iz potrebe ljudi za slobodom i “bijegom od realnosti”. Na ovakvim balovima djevojke su mogle da razgovaraju sa momcima bez straha da će ih optužiti za nemoral, kralj je, isto kao i prosjak, mogao da bude plesna zvijezda večeri, a da ga niko ni ne pogleda, a dvorska luda je mogla, baš kao i bilo koji plemić, da se upusti u razgovor i šarmira dvorske dame bez nipodaštavanja zbog njegovog položaja.
Nije mnogo prošlo, a maskenbali su se sa dvorova preselili na ulice i postali javni događaji godine. Iako se s vremena na vrijeme održavao još od 10. vijeka, venecijanski festival pod maskama je u doba renesanse postao ustaljeni običaj.
Za vrijeme karnevala organizovani su maskenbali, velike gozbe, a na gradskim trgovima izvodile su se predstave, cirkuske akrobacije i pantomima. I ponovo, moralne norme su bile stopirane, a pod maskama su svi bili isti.
U 17. veku maskenbali su bili popularni širom Evrope. Vrhunac su dostigli u 18. vijeku, a iz Engleske su ih kolonisti prenijeli u Ameriku.
Amerikancima se običaj očigledno mnogo dopao. Upravo su oni komercijalizovali maskenbale i pretvorili ih u zabave kakve danas poznajemo. Jedna od najčešćih prilika za maskiranje je svakako Noć vještica, pa je tako bal na kome je svako sve mogao i smio i gdje se tek pod maskama pokazivalo “pravo” lice, nastavio da živi sve do današnjih dana.
