Josipa sjajna kao i uvijek , njena muzika, harizma i duhovitost kojom je nasmijavala publiku u pauzama pjesama - komentari su publike. Doživljaj kompletan, jer sve su se kockice savršeno posložile nakon kiše koja je odložila koncert , prvobitno isplaniran nekoliko dana ranije. Ljetnja scena u savršenoj noći , energija hiljade ljudi koja žudi za kvalitetnim zvukom, umjetnost koju je donijela , neki bi rekli ekscentrična Josipa Lisac, svojim bezvremenskim talentom. Nizali su se njeni evergrini, "O jednoj mladosti", "Gdje Dunav ljubi nebo", "Ja bolujem", "Magla", "Što me čini sretnom", "Hir, hir, hir" - pjesma koja, smatra umjetnica, možda najbolje opisuje kako je ljudi doživljavaju.
„Pjesma je napisana hir, hir, hir kako ljudi mene dočaravaju. A oni mene dočaravaju da sam ekscentrična, nedolsijedna i neprofesionalna, a to nije uopće istina, to nije tako. Istina je da , ako ćemo u prijevodu napravit, zažto ne reći maštovita osoba, koja može pružiti nešto više i bolje koja ima nešto urođeno. Nisam ja slučajno u glazbenu svijetu, ja sam tu zato što imam svoju misiju“, kazala je Josipa novinarima na Cetinju.
I u vremenu kada nije lako biti ekscentrik , originalan , pa ni hirovit , Josipa Lisac nakon duge karijere i dalje ruši granice svojim talentom sačinjenim od izraženih vokalnih sposobnosti i jedinstvenog stila. Nepopravljivi sanjar, a istovremeno hrabri vizionar i pokretač, Josipa Lisac je kroz provociranje, kako publike tako i sebe, stvara već pet decenija beskompromisni kvalitet za sva vremena. Josipino ime danas u Hrvatskoj možemo pronaći i u osnovnoškolskom udžbeniku za muzičko obrazovanje. Upravo zbog svega ovoga, generacije koje su je obožavale u mladosti još dolaze na njene koncerte , no interesantno je da na njenim nastupima ima najviše mladih kojima je posebno zanimljiva I intrigantna. U vremenu kada se nije jasno da li se popularnost brže osvaja ili gubi, njena poruka je da padovi i greške moraju postojati i da se baš ništa ne dešava bez razloga.
“ Postoje neke stvari kada kažem , jel to meni trebalo? Postoje takvi trenuci , ali takva sam da negativno zaboravim, da se moram debelo baš prisjetit toga - to je moja dobra osobina . Kad ti zapravo razmišljaš, jeste - potrebno je bilo, da možda neke stvari razumiješ, shvatiš, naučiš neke stvari. Ne znam jel bilo nešto zbog čega sam zažalila. Sve je bilo potrebno na putu gdje se razvijaš, mislim treba gledat poziitvno, sve je bilo potrebno. Ništa dobro što se stvara I što ima dobro finale ne može bit, ne sad bez kalvarije, ali ništa nije jednostavno. Iduće godine biće 50. obljetnica. Tak' je trebalo biti, i sve se događa onda kad se trebalo dogodit “, zaključuila je Josipa Lisac.
Foto: sirius-cetinje.blogspot.com
