U idealnom svijetu za dijagnozu bi trebalo nekoliko dana, ali dr. Haus postoji samo na TV-u, a u praksi dokotri imaju na hilajde pacijenata, pregledi se čekaju mjesecima i čovjek mora biti sam svoj ljekar da bi ubrzao proces. Čak i kod lakših bolesti, brza dijagnoza može učiniti značajnu razliku u liječenju, ali postoje ona stanja koja zbog zbunjujućih simptoma ostaju nedijagnostikovana godinama, a britansko je Ministarstvo zdravlja izdvojilo upravo takve, kao i prosječno vrijeme koje je potrebno da se potvrde.
Endometrioza - 7 godina
Najčešće pogrešne dijagnoze ove bolesti su menstrualne tegobe kod mladih žena te sindrom iritabilnog crijeva kod onih starijih. Simptomi uključuju nevjerovatno bolne menstruacije, probleme s mokraćnim mjehurom obično u vrijeme menstruacije, bol tokom seksa, neplodnost. Ovo bolno stanje uzrokuje širenja tkiva maternice izvan tog organa, što uzrokuje krvarenja i bol na drugim mjestima u doba menstruacije. Tkivo se najčešće širi na jajnike i crijeva, ali je moguće ji da se pronađe negdje dalje. Neutvrđivanje dijagnoze se obično povezuje sa oklijevanjem doktora da liječe ono što smatraju menstrualnim bolovima. Zlatni standard u otkrivanju je laporoskopija - pogled u abdomen uz pomoć kamere. Takođe, velik je problem i neupućenost žena u ovo često stanje.
Hepatitis - 20 do 30 godina
Najčešća pogrešna dijagnoza je hronični umor. Simptomi su neobjašnjiv i stalan umor, bol u zglobovima, bol ispod desnog rebrenog luka, slaba koncentracija. U kasnijim fazama bolest javlja se osjećaj svrbeža, žutilo kože, bol u stomaku i mučnina. Virus hepatitisa C prenosi se zaraženom krvi. Bolest koristi stanice jetre kako bi se širila, zbog čega ona postepeno prestaje normalno funkcionisati što vodi cirozi. Tek trećina ljudi imala je jasne simptome na početku bolesti, a razumno je za očekivati da neko bude zaražen i do 20, 30 godina da to ni ne zna, zbog čega bolest zovu "tihim ubicom". Riskantnom grupom za dobijanje bolesti smatraju se ljudi koji su prije 1991. godine primili transfuziju (tada se još krv nije kontrolisala), intravenozni zavisnici o drogama, ljudi koji su se tetovirali ili imali stomatološke zahvate u nesterilizovanim uslovima. Ako se ne liječi, bolest skraćuje život u prosjeku od 10 do 15 godina.
Celijakija - 13 godina
Najčešća pogrešna dijagnoza su teške menstruacije koje uzrokuju anemiju, sindrom iritabilnog crijeva, neprikladna prehrana. Simptomi uključuju anemiju, umor, bol u stoamku, proliv, gubitak kilograma. Celijakija je sve češća bolest, a prema procjenama dokotra ima je svaki stoti čovjek. Uzrok joj je reakcija imuniteta na gluten, protein koji se nalazi u pšenici, ječmu, raži i zobi, a proizvodi upalu te izaziva oštećenje crijeva. Posljedica može biti teška anemija zbog smanjene apsorpcije nutrijenata kroz probavni sistem, ali i osteoporoza zbog neodvoljnog unosa kalciuma, kao i rak crijeva usljed učestalih upala.
Osteoporoza - 10 do 20 godina
Najčešća pogrešna dijagnoza je osteomalacija, poremećaj mineralizacije kostiju uslijed nedostatka vitamina D. Simptomi su lomovi kosti kod manjih povreda, kao i bolovi u kičmi. Koštano se tkivo kod zdravih ljudi stalno proizvodi i zamjenjuje, ali to se ne događa jednakom brzinom kod onih s osteoporozom. Oni u rizičnoj grupi, poput žena u menopauzi ili ljudi koji su dugo koristili steroide, svakako bi redovno trebali ići na denzinometriju - test koji mjeri gustoću kosti. Petina oboljelih imala je tri i više preloma kosti prije konačne dijagnoze.
Hipotireoza - 5 godina
Najčešća pogrešna dijagnoza je depresija, stres, hronični umor, povišeni holesterol. Simptomi su i lupanje srca, dobitak na težini, depresija, bol u mišićima te zglobovima, osjetljivost na hladnoću, ispadanje kose, suva koža, napadi panike. Do hipotireoze dolazi usljed smanjenog rada štitnjače koja ne luči dovoljno hormona potrebnog za normalno funkcionisanje metabolizma. Problem je u tome što četvrtina populacije ima neki oblik depresije, a pogrešne dijagnoze pogoršavaju psihičko stanje oboljelih. Hipotireoza nastaje zbog autoimune bolesti, raka štitne žlijezde ili nedovoljnog unosa joda, a gotovo 45 odsto pacijenata u početnim je odlascima doktoru dobilo pogrešnu dijagnozu. Bolest se potvrđuje jednostavnim testom krvi, odnosno nivom hormona i antitijela.
Demencija - 5 godina
Najčešća pogrešna dijagnoza je depresija, stres, razdražljivost. Simptomi su promjene u moći koncentracije i poteškoće kod obavljanja svakodnevnih zadataka. Oni koji postaju dementni prije 65-e godine života tačnu dijagnozu obično ne dobiju punih pet godina. Mlađi ljudi obično obole od demencije koja pogađa prednji dio mozga koja više uzrokuje promjene u ponašanju nego probleme s memorijom, zbog čega se zamjenjuje za psihičke teškoće. Čak i stariji ljudi s demencijom obično čekaju dvije godine do dijagnoze koja se postavlja skeniranjem mozga.
