Zlatno doba antibiotika je na izmaku i nastupiće period strašnih smrti od infekcija. U ovom trenutku, još uvijek možemo da liječimo većinu infekcija i samo nekoliko bakterija je otporno na, takozvanu, posljednju liniju antibiotika – kolistin. Međutim, stručnjaci predviđaju da to vrijeme polako prolazi.
Dok se dijele nagrade za one koji ostvare bilo kakav napredak u oblasti borbe protiv rezistentnosti na antibiotike i stvaranju novih, efikasnijih antibiotika, farmeri šakom i kapom daju antibiotike, ljekari gunđaju zbog olakog prepisivanja istih od strane svojih kolega, a farmaceutska industrija premalo ulaže u istraživanja. Istovremeno, naučni pomaci na ovom polju su jako rijetki, ako ih uopšte i ima, piše DailyMail.
Neki stručnjaci vjeruju da bi povratak na neke zastarjele tretmane mogao uroditi plodom, dok drugi smatraju da treba mnogo ozbiljnije da se pozabavimo ovim pitanjem da bismo došli do bilo kakvog rješenja.
Još uvijek nismo ušli u postantibiotsko doba, ali, sudeći po dosadašnjem iskustvu, izvjesno je da će ono doći. Kako će tada izgledati svijet ne možemo ni da zamislimo, ali ta slika je sigurno užasna. Samo treba da se vratimo u vrijeme prije antibiotika, oko 70, 80 godina unazad i videjćemo da su infekcije glavni uzrok smrti.
Te zaraze su još uvijek prisutne, samo su još opasnije jer su evoluirale, uglavnom zbog toga što smo sve ovo vrijeme pretjerano koristili antibiotike i oslanjali se samo na njih u borbi protiv infekcija.
S druge strane, promijenilo se i društvo. Živimo u jednom “čistijem” svijetu, mnogo naseljenijem i gustina naseljenosti je mnogo veća. Zbog toga je naša prirodna otpornost na infekcije manja, a šansa da se zarazimo veća, pa smo mnogo ugroženiji nego što smo bili u vrijeme prije antibiotika. Povrh svega, tu su i sasvim novi oblici infekcija koji ranije nisu postojali.
Možemo biti sigurni da će se neke bolesti, koje mislimo da smo prevazišli, vratiti na velika vrata. Tuberkuloza će se ponovo raširiti, a upala pluća će ponovo postati masovni ubica.
To su samo direktne prijetnje, a gdje su one indirektne, kao što je bezbjednost bilo koje operacije, koja će tada biti mnogo manja. Ne možemo da dosegnemo do pretpostavke kakve će sve užasne posljedice po društvo imati odlazak antibiotika sa zdravstvene scene.
Bez antibiotika, milioni, možda čak i milijarde ljudi bi umrlo. Međutim, čak i kada bismo prestali da ih koristimo, ne bismo mogli da žrtvujemo dobar dio čovječanstva da bismo kasnije ponovo mogli da ih koristimo jer bi opet počeli da djeluju. Taj period njihove ponovne efikasnosti bi ovoga puta bio još kraći i infekcije bi mnogo brže ponovo počele da haraju, tako da se čini da rješenja nema. Bar ne na istom mjestu gdje smo ih dosad nalazili.
Kako bi izgledala postantibiotska era?
Znajući sve ovo, da li biste još uvijek drage ljude dočekivali srdačnim zagrljajem? Da li biste im uopšte pružili ruku?
Posljedice po društvo i društvene odnose su nesagledive, ali možemo slobodno da kažemo – užasne.
Da li ćemo smjeti da se vozimo autobusom, vozom ili avionom? Da li ćemo nositi zaštitne maske i skafandere? Konačno, da li će doći do nove društvene segregacije, gdje će oni koji su otporniji prestati da se miješaju s manje otpornima?
Stručnjaci širom svijeta upozoravaju da su ove prijetnje veoma ozbiljne i da, ako već sada ne počnemo da rješavamo taj problem, poslije može biti kasno, a ove užasne posljedice neizbježne. (b92)
