Urednica i voditeljka vikend izdanja Jutarnjeg programa na TVCG, Marija Razić, rođena je 27. marta 1974. godine u Podgorici.
Djetinjstvo je provela u Danilovgradu, gdje je završila osnovnu školu i Gimnaziju. Studirala je Svjetsku književnost u Beogradu. Kao studentkinja Marija je objavila prvu i jedinu knjigu kratkih priča „Zujanje“. Kako kaže, danas piše samo za sebe, i to vrlo rijetko.
Njena velika strast je fitnes, te se u Beogradu paralelno usavršavala i za fitnes instruktorku.
Marija već sedamnaest godina radi u televiziji, bez pauze. Karijeru je počela na Trećem kanalu RTCG (u emisijama „Crno bijeli svijet“, „Nije nego“, „Fleš“). Nastavila je sa radom na prvoj digitalnoj televiziji na Balkanu, IN TV, na kojoj je ostala do njenog gašenja. Bila je angažovana u tadašnjim emisijama informativnog i kolažnog tipa, kao što su: „Inpuls“, „Džin tonik“, „Ženske priče“, „Gimnazijum“, pa „Doživjeti stotu“, „In family“, kao i u popularnim kvizovima i ljetnjim emisijama: „Sfinga“, „Lavirint“, „Igroteka“, „Inbox“, „Chek in“, „In popodne“...
Posljednje tri godine Marija radi u RTCG na poziciji urednice i voditeljke Jutarnjeg programa vikendom, najgledanijeg jutarnjeg programa u zemlji.
Uporedo, radi i kao fitnes instruktorka.
- U fitnesu sam od osamnaeste godine. Preferiram klasičan aerobni, kardio trening, sopstvenom snagom, bez dodatnih opterećenja, tegova - kaže Marija za Portal Analitika.
Ponosna je majka dvoje djece, šesnaestogodišnjeg sina Save, koji se obrazuje i trenira košarku u Agropoliju u Italiji i osmogodišnje kćerke Staše, učenice trećeg razreda OŠ „Maksim Gorki“ i Baletske škole „Princeza Ksenija“.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Vrijeme provedeno u selu Brijestovo, gdje sam sa sestrom provodila veliki dio ljeta. Nedostaje mi ta priroda, bezbrižnost, puno igre...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Volim što sam samostalna, što mogu da odlučujem, da biram, da griješim, ispravljam...
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kreiranje enterijera. Mogla sam da budem i dobar stolar.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Kada izgubim volju da nešto realizujem do kraja.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Vaspitanje, preciznost, urednost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Uh, nikad o tome nijesam razmišljala! I dalje razmišljam...
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Zanimljiva, vedra, uporna, vrijedna, precizna!
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Mango.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da imam uvijek dovoljno vremena i snage!
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa jedinim stanovnikom pustog egzotičnog ostrva.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Idem na ručak kod majke. Svi se okupljamo kod nje i to mi stvara osjećaj bezbrižnosti i sreće.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Šobićeva „Marija“. Još uvijek čuvam razglednicu na kojoj je ispisna. Šobić, veliki prijatelj mojih roditelja, kao djevojčici mi je posvetio i poslao sa jednog putovanja..
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Reći ću Vam koje su me oborile zauvjek: „Puna glava radosti“ Ognjena Spahića i sva djela našeg velikog mladog pisca, predstava „Banović Strahinja“ ( Nikite Milivojevića) i film „Orkanski visovi“ Pitera Kozminskog (sa Žilijet Binoš i Ralfom Fajnsom), možda i jedini film koji mi se dopao više od knjige. Obožavam i Kventina Tarantina.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Njujork, ponovo!
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sestri Milici...Ona tako ima strpljenja za sve...
Čemu se uvijek obradujete?
- Kad uspijem da ispunim sve želje svojoj djeci.
Da li za nečim žalite?
- Ne, zaista.
Bez čega ne možete?
- Bez treninga.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Kćerki. Neko je ubijedio da konj može da bude kućni ljubimac i da može da se čuva na terasi. Izvinila sam joj se i rekla da je to malo suludo.Malo smo se natezale, ali je prihvatila...
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da su mi djeca srećna, da budem što duže sa njima, da prihvatim njihove izbore...
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ispraćaj oca, susret sa smrću. Njegov odlazak je ostavio neopisivo veliku prazninu.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Isto...ne mogu da zamislim neku patetiku...Ili mi se tako sada čini. Mračno pitanje.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ne znam, nešto što bi nasmijalo posjetioce mog počivališta. Svi najbolji već su izmišljeni... Sjetih se natpisa na grobu jednog etrurskog glumca: „Umirao sam mnogo puta, ali ovako nikad“. (ha, ha)
Priredila: A.POPOVIĆ
Foto: Sergej Zabijako; Privatna arhiva
