Piše: Mihailo TERZIĆ
Ovom demokratskom kolektivnom činu građana, treba da prethodi činjenično informisanje javnosti i stvaranje ambijenta za optimalan slobodan izbor građana, da odluče kojoj će opciji dati svoj glas.
Prva opcija je, većinska, građanska, nacionalna i patriotska. Za slobodnu, nezavisnu,samoodrživu Crnu Goru u društvu savremenih i naprednih država. Državu vladavine prava u kojoj sloboda i odgovornost građana temelji, na patriotizmu i pojedinačnoj i kolektivnoj sigurnosti u crnogorskom društvu. Za državu koja je naučila istorijsku „lekciju“, da bez atavizama i stereotipa gaji međudržavne odnose, koji ne potiru lični u kolektivni identitet Crnogoraca a nudi realne šanse za kvalitetan i dostojanstven život svih građana.
Ova opcija je već jednu deceniju na provjeri, i prema zvaničnim statističkim podacima evropskih institucija, postigla je zapažen ekonomski i društveni uspjeh koji je postao prepoznatljiv u regionu. Crna Gora nikada u svojoj istoriji nije imala takav međunarodni ugled, ekonomsku stabilnost i samostalan trend razvoja u duhu savremnih građanskih vrijednosti.
Integracije najveća vrijednost: Naravno, najvažniji značaj za crnogorsku državu je opredijeljenje njenih građana za civilizacijske vrijednosti u evro-atlanskim integracijama. Time je dugoročno zagarantovan suverenitet i integritet crnogorske države i kolektivna bezbjednost njenih građana. Obnova crnogorske državnosti, primjeran međuetnički i međuvjerski sklad u održaivim ekonskim projektima, važan su preduslov trendu integracija. Potpunija primjena vladavine prava i pravednija raspodjela nacionalnog bogatstva na cijelom prostoru Crne Gore, daće snažniji motiv građanima da se masovnije uključe na realizaciji vrijednosti odabrane opcije.
Nije udvorički, ali istiniu treba reći, da savremena država CG nije djelo Mila Đukanovića, ali je Milo Đukanović „djelo“ države. Crna Gora je u određenom istorijskom trenutku „otkrila“ i odabrala državničko umjeće, hrabrost i harizmu Mila Đukanovića kao optimalno održivu varijantu, sposobnu da CG oslobodi podaničke palanačke učmalosti i usmjeri u pravcu savremenih civilizacijskih tokova i evro-atlanskih integracija.
Na putu preporoda ostvarenja vrijednosti odabrane opcije, moraju se savladati brojne teškoće i izvršti komplesne promjene. Crna Gora je predugo bila ono što nije. Zbog toga je, promjena podaničke mentalne matrice i kompleksa manje vrijednosti, kod dijela građna, koji su taj „kompleks“ponekad, nepotrebno i životima plaćali, je i najteži zadatak. Podanička matrica je posledica vjekovne manipulacije sviješću građana Crna Gora, atomiziranih i „isčupanih“ iz autentičnog društvenog bića. Organizovanom i stalnom propagandom, razarane su i falsifikovane istine sticane istorjiskim iskustvom crnogorskog trajanja, i na mjesto njih je nametan „privid“ koga su vještački iskonstruisali „reditelji“ velikodržavne hegemonije. Tim „prividom“ je mijenjana i još uvijek se mijenja, istorijska stvarnost Crne Gore.
Oslobađanje, valorizacija i afirmacija vrijednosti državotvornog istorijskog nasleđa i entitetskih vrijednsati nacionalnog identiteta Crnogoraca je stalan proces. Taj dio vrijednosti su, državni sub- sistemi zaduženi za „buđenje drijemajućih slojeva pamćenja“, veoma zanemarili. Rad na jačanju kolektivnih patriotskih osjećanja građana CG je zapušten, državni simboli u CG nijesu zauzeli ono mjesto u kolektivnoj društvenoj svijeti koje bi morali. Čak se dešava da i u crnogorskom parlamentu, neki poslanici, sjedeći potcjenjuju himnu svoje države. Ako SAD-ma nije previše da se njihova zastava nađe, od Bijele kuće do učkura za pidžame, crnogorska država ne nalazi za potrebno da se, ni za državni praznik CG, na primjer u Igalu, ne postavi bar jedna crnogorska zastava? Po pravilu, ovladavanju ljudskim umom prethodi razaranje „svetih simbola“ na kojima se um oslanja.
Društveni prostor prepušten antidržavnoj SPC: Nije ostavrena stabilna veza vrijednosti iz ukupne crnogorske prošlosti sa savremenim trendovima i potrebama CG. Veliki društveni prostor je prepušten antidržavnoj propagandi SPC i brojnim medijima čije su redakcije van CG. Sve to slabi kolektivnu energiju i imunitet crnogorskog drštva potrebnu na putu tranzicije ka ostvarenju krajnjeg cilja.
Utisak je, da je nepostojanje prave i ozbiljne demokratske političke opozicije, stvorilo prostor za kadrovsku kontaminaciju aktuelnog sistema na najvišim nivoima. Pokazalo se da je pohlepa za brzim bogaćenjem „najosetljivija nit ljudskog uma“ i da je mnogim politčkim liderima vladajuće partije vlast, sama po sebi, postala vrhovni cilj svih ambicija. Ukoliko se ne aktivira etički i imunizirajući pogon države, postoji opasnost da infektivno žarište kriminala postane dio mentaliteta,jer pravni red postoji, samo ukoliko postoji u glavama ljudi. Stvarnost upozorava, da nije dovoljno odbarati pravu opciju razvoja, potrebno je odabrati i pravi put i imati snage i znanja da se na tom putu istraje do cilja.
Druga opcija je manjinska, autoritarna, nacionalistička i podanička: Pristalice ove opcije se odriču crnogorskog državotvornog i nacionalnog identiteta i suvereniteta, robuju stereotipima nametnutim organizovanim manipulacijama nad istorijom i stvarnošću CG.
U optimalno slobodnom i politčki korektnom ambijentu, za crnogorske glasače ne bi postojala dilema, da li odabrati opciju „slobode“ ili opciju „podaništva“. Entiteti crnogorskog ideniteta i trajanje crnogorske državotvornosti ne ostavljaju mogućnost njenim potomcima da pogriješe, da li da prihvate opciju saavremene i slobodne CG ili opciju podaništva.
U čemu je onda problem? Problem stvaraju manipulacije ljudskim umom. Građanima se različitim sredstvim i na različite načine nameću laži sa „stotinu lica“. Manipulatori koriste „atomizirane“ pojednice, koji podsvjesno prihvataju parole organizatora kolektivnih obmana i svoje „JA“ utapaju u gomilu, postaju „ljudi mase“ koja prihvata „hipnotično dejstvo sadržaja“ iz jednog propagandnog centra. Pecaju se na jednosmjerne poruke ulagivačkih glasova lidera , preko medija ili razglasa, koji govore nerazumljivim „ptičijim“ jezikom, sa šupljim frazama, iza kojih se krije lažni autoritet „šamanskih bajalica“.
Suština „podaničke“ propagnade u CG je u destruktivnoj antidržavnoj rušilačkoj ambiciji, čiji su akteri složni samo u fazi dok ne razruše sve što je ostvareno u savremenoj CG, bez jedinstva, znanja i snage da stvore nešto NOVO i BOLJE za kvalitetniji život građana.Čelnici te opcije, ispoljavaju Herostratov kompleks-koji je zapalio Artemidine stubove samo da bi se proslavio. Herostrat je sopstvenu patologiju platio smrću i zabranom da bilo ko pominje njegovo ime. Patodinamički nagon anticrnogorskih „Herostrata“ koriste pogonsku snagu iz velikodržavne ideološke radionice Beograda i geopolitičkih interesa Moskve, da osujete dvodecenijske napore CG, da bude slobodna, nezavisna, bezbjedna i sigurna država.
Manipulatori ove političke opcije koriste stereotipe o zajedničkom, “bratstvu“, “vjeri“, “istoriji“, “precima“ sa Srbima pa i sa Rusima, računajući na zloupotrebu emocija dijela građana za anticrnogorske političke ciljeve. Parole „Majka Rusija“, “Srpska vjera“, „Srpska sloga“, “Kosovo crnogorski Jerusalim“ i sl. samo su „šminka“ i „jevtin začin“ da se „dimnom zavjesom“ zatamne prave političke namjere.
Organizatori iz DF pokušavaje da, stereotipima i ikonografijom, koji nemaju nikakav oslonac u ukupnoj tradiciji CG, homogenizuju dio građana i da ih pretvore u poslušnu „gomilu“. Zastave stranih država, likovi stranih državnika, parole tuđih izgubljenih bitaka, fotosi anticrnogorskih ideologa, postale su obavezna politička kulisa za lažne ideje na ulicama Podgorice.Kao da nije postojao milenijum trajanja CG, sa preko 30 vladara i gospodara, koji su se borili za slobodu dostojnu života, kao da nije bilo slavnih pobjeda, ni Krusa,ni Vučjeg Dola ni Martinića ni junaka koji su „ mrijet vikli“ za slobodu države. Dio građana, doduše sve manji broj, pristaje da im,stalno zaposleni anticrnogorski manipulatori prodaju lažna obećanja i nadanja. Što su veće laži, veća je i vještački izazvana zaglušujuća buka i nervoza, uz čudne parole i šuplje mantre tipa; „Milo lopove,, Rusija, Rusija“, „Putin-Kosovo-Srbija“.
Apsurdno je da protivnici slobodne i samostalne CG anticrnogorsku dinamiku organizuju pod parolom. „Sloboda traži ljude“ i „Do slobode“.Dovoljno je postaviti pitanje: „Za čiju slobodu se traže ljudi? Logičan komentar ovih parola je, da manipulatorima nedostaje sorta Ljudi za izdaju, a sloboda im je potrebna za izdajnike Crne Gore. U te jeftine podvale je i pjesma, „sekundarnih“ manipulatora, na čelu sa četničkim Vojvodom; „Domovino naša mila..“koja u ambijentu masovnih obilježja stranih država i naticrnogorskih ideologija otkriva podvalu namijenjenu „Gomili“ da pomisli da se radi o domovini.
Očigledno, da veliki problem manipulatorima predstavlja nedostak sadržaja za njihove parole. Zato bezuspješno pokušavaju da iz decenijskog razvoja svremene CG, drobljenjem i čupanjem činjenica iz konteksta, popune parazninu manipulatorskih sadaržaja. Za tu grdnu rabotu se ne ustručavaju da traže podršku i od trećerazrednih političara ili pjesnika (ala Bećković) iz stranih zemalja, da im oni pomognu da pojedinačne propuste aktuelne vlasti stave u kontekst imanentan globalnoj političkoj opciji razvoja CG i aktuelnom političkom estabilšmentu savremene crnogorske države.
Namjera propagande „podaničke“ opcije je da u nesumnjive vrijednosti crnogorskih tekovina i nesumnjivih moralnih patriotskih autoriteta CG, ugradi „virus“sumnje i nepovjerenja i to pripiše opciji slobodne Crne Gore.
Odbrana od manipulacije: Najefikasnija kolektivna i pojedinačna mentalna zaštita od anicrnogorskih „političkih zagađivača“ je stabilna patriotska svijest koja temelji na izvornom crnogorskom državotvornom i nacionalnom nasleđu. Uspješna zaštita mentalne higijene protiv manipulatora je poznavanje činjeničke, racionalne i religijske istine, koje treba da otkrivaju i nude obrazovni i naučni sub- sistemi države kao imunizirajući činioci crnogorske države. Nažalost,njihova sterilnost i uspavanost, ostavlja prazninu u crnogorskom društvu, koju kontaminiranim sadržajima popunjavaju manipulatori DF, sa namjerom da se „modeliranjem ljudskih duša“ i “industrijom svijesti“ publika pretvori u masu (gomilu) sa blokiranom percepcijom razuma i bez kritičke svijesti, prihvaćaju tuđa ubjeđenja,stavove,vrijednosti i ponašanja.Tako i pojedinci postaju deo „kolektivne žrtve“ političkih predatora za postizanje anticrnogorskih ciljeva.
U Bibliji je napisano,“Ne idite na bezbožne skupove“. Mogao bi se sličan savjet dati pojedinim građanaima CG kojima je „na srcu“ CG a nijesu dovoljno „popunjeni“ istinom o sadržajima građanskog i nacionalnog identiteta; “Ne idite na skupove koje organizuju lideri DF,izbjegavajte konataminirani politički ambijent i „pozorište skandala“ sačuvajte mentalnu higijenu od podvala i obmana manipulatora“. I Odisej, da nije naredio da ga privežu za jarbol i da njegovim veslačima nijesu uši zalivene voskom, podlegli bi obmani sirena i svi bi stradali.
Valja izbjegavati da poruka manipulatora dopre do naših emocija i podsvijeti.Kompromitovati manipulativne govore pitanjima i prekidanjma, više uvažavati stvarnost a manje želje, radije se opredijeljivati za ono što je dugoročno Dobro i Prirodno, nego za sitne kratkoročne korisne potrebe.
Na vrijeme prepoznati“organizovan lov na svijet građana“, „Lov“ obično započinje izazivanjem vještačke buke i ambijenta haosa, u kome manipulatori pokušavaju da na brz način ostvare cilj. „Noćas stvar moramo dovesti do kraja“ bio je poziv lidera DF za napad na Skupštinu CG. Ako odmah „prosijete“ buku, otkrijete ideološki „šverc“ i odvojite buku od suštine, a malipulativana saopštenja primite hladno i bez emocija, od „lova“ neće biti ništa, osim što će se uloviti sam „lovac“.
Kada manipulatori DF pukušavaju pojedinačne negativne slučajeve aktuelne vlasti „ugurati“ u lažni kontekst izmišljotina tipa:. „Milovog lopovluka“, “prvatne države“, „dikatatora“ i sl., treba konstrukte postaviti u kontekst ideologije , za koju manipulatori DF rade, u kojoj je CG-i namijenjena uloga provincije bez crnogorskog nacionalnog identiteta. Kada, kroz zdrav razum „propuštite fraze“ a „uhvatate“glavne argumente koji čine suštinu manipulatorovih laž,i onda se lažni kontekst raspada i ostaje prazno „lajanje na zvijezde“.
„Ugovorno društvo“ DF čak ni u sopstvenim lažima (afera SČ, Duvanska afera, afera Snimak i sl.) nije dosljedno da istraje do kraja, neuspjeh jednog konstrukta tjera ih da nedokazanu staru laž zamijeni novom.Tako stvaraju privid koji više samoobmanjuje nego što obmanjuje. Frontovskim manipulatorima,fabrikovanjem afera ni u jednom slučaju nije uspjelo da naprave pukotinu u „zgradi činjenica“ u crnogorskoj stvarnosti, niti im je uspjelo da uspješnu činjeničku stvarnot zamijene lažnom realnošću. Jedino im je uspjelo da sopstvenim lažima obmanu sami sebe, poput onog „stražara na Zvoniku sahat-kule“.
„ Samo poneki lažov biće u stanju da sa nepokolebljivom postojanošću istraje u određenoj laži; oni koji prilagođavaju predstave i izmišljotine stalno promenljivim okolnostima naći će sebe kako lebde na šroko otvorenom horizontu mogućnosti, povodeći se čas za jednom čas za drugom mogućnošću nesposobni da istraju i u jednoj od svojih laži“, pisala je H.Arnet.
Izvjesno je, da će, poput Buridanovaog magarca, jedina žrtva izmišljotina frontovskih manipulatora biti sami kreatori manipulacija. Za njihovo „spasenje duše“ valja se sjetiti savjeta Dostojevskog, „nikad ne laži samog sebe“.
Lideri DF mjesecima igraju plaćene uloge u uličnom „pozorištu haosa“ u kome zloupotrebljavaju slobodu bez odgovornosti, pokazuju kako sujeta i inat mogu biti dobre „sluge“ a zli gospodari. Da bi prikrili političke poslodavce i sopstvenu izdajniku ulogu, lideri DF zloupotrijebljavaju glasačka prava dijela građana, koje je nemaština prikovala za puko preživljavanje, i time pokazuju koliko su njihovi politički ciljevi bliži lukavstvu i licemjerstvu nego moralu i čovječnosti.
Integritet glasačkog prava: Predstoje izbori u CG. Uskoro će početi organizovani „lov“ na glasače, to je vrijeme euforičnog „političkog parenja“ u kome je uračunljivost političkih obećanja smanjena, izjave u vrijeme kampanje se ne uzimaju previše ozbiljno. Dešava se nešto slično, kao u vrijeme lovostaja, zbog biološkog parenja divljih zvjeri, kada se zvjeri nagonski ponašaju bez instikata za opsnost i tako postaju lake mete lovcima.
Za koju će se opciju glasači odlučiti, da li za Slobodnu CG ili za Podaničku CG, stav se formira prije formalnih predizbornih aktivnosti, u procesu praćenja rada svih političkih subjekata i ostvarenih predizbornih obećanja. Po pravilu prednost imaju Lideri visokog stručnog i moralnog kapaciteta koji znaju da vladaju situcijom i da „vladaju sobom“,oni koji imaju jasnu dugoročnu viziju razvoja CG u skladu sa savremenim trendovima naprednih zemalja Evrope.
Pravo glasa je javno zagarantovana funkcija građana, njihovo najstarije političko pravo koje uz pomoć znanja, etike i interesa, koriste da izaberu kadrove sposobne da upravljaju njegovom državom. Indirektno odlučuju i o kvalitetu Zakona koji će regulisati njegov svakodnevni život. Toj moralnoj obavezi građanin pristupa sa težnjom da dobije idelne životne uslove a dobiće stvarno moguću zakonsku regulativu,kao kompromis mnoštva želja i interesa, koju će poštovati svi građani.
U tom odnosu slobode, prava,znanja i istine, krije se organizovan, sofisticiran uticaj političkih i informativnih centara moći koji, kao, „bona fide“, utiču na formiranje stavova pojedinaca i na kolektivno javno mnjenje, kako bi se volja birača podredila pojedinačnim političkim interesima.
Najvažnije je pitanje, kako sačuvat integritet galasača od manipulativne destrukcije i od „patokratske psihološke diverzije“,(stranki, komisija, štabova, spin centara, lobista i sl) kako očuvati njihovu mentalnu higijenu i kako ojačati njihov psihički imunitet za slobodan iskaz političkih stavova?
Prije svega,da bigrađanin-birač mogao razumjeti suštinu razvoja crnogorskog društva i da bi odgovorno iskoristio „političku šansu“ potrebno mu je znanje i istinita informacija, mora biti oslobođen i od neistina i političkih laži. Ne smije smetnuti s uma da politika, naročito u kampanji, koristi organizovanu slatkorečivu Laž kao bezazleno oruđe nasilja protiv istine, računajući na emotivnu opuštenost glasača.
Anatol Frans je upozoravao na činjenicu laži u politici: „Volim istinu i mislim da je ona ljudima potrebna. Ali još više im je potrebna laž, koja im laska,koja ih teši i koja im daje beskrajne nade. Bez laži oni bi umrli od očaja i dosade“. Možda je nekritički(oportuni) odnos glasača prema laži u politici posledica činjenice, da je laž teško prepoznati, za razliku od istine laž ima „sotinu lica“. Montenja je pisao“Kad bi neistina poput istine imala samo jedno lice, mi bi smo znali gdje smo, jer bi smo onda uzeli suprotno od onoga što nam kažu lažovi. Ali suprotnost istine ima hiljadu oblika i neograničeno polje“.
Istinitost nikada nije bila vrlina nijedne politike, a laž je veoma često važila kao dopušteno sredstvo u politici. Prava suština istine u politici je u njenoj nemoći, dok je prava suština moći u politici u njenoj podvali,misao je H.Arnet. Manipulacije i prinuda, mogu,privremeno da zatru istinu ali je nikada ne mogu trajno zamijeniti. Politika koristi „organizovanu laž“ za stvaranje „javnog mnjenja“ kao preduslova svakoj državi. Nravno, javno mnenje nije istina, ono je najčešće „privid istine.“ Medison je tvrdio da, „sve vlade počivaju na mnenju“,a Platon da „retorikom demagozi pridobijaju „gomilu“.Onda, slijedi zaključak, da je istina samo „u Božijim rukama“ (Lesing) i da u politici postoji stalni sukob Istine i Mnenja. Javno mnenje je farsa sve dok se ne garantuje istinitost činjenica koje neće nikome biti sporne.
I kako onda da građanin CG slobodnim intelektualnim integritetom iskoristi svoje biračko pravo da slobodno izabere najoptimalniju opciju državnog funkcionisanja koja će mu garantovati siguran i kvalitetan život? Kako da iz mnoštva laži sa „stotinu lica“prepozna istinu kao argumenat za ispravan politički stav na biračkom mjestu?Često je prepušten intuiciji i povjerenju u autoritet i poštenje političkog lidera i njegovu sposobnost da obećano ostvari.
Nažalost, u CG intelektualna javnost ne postoji.Ona nije u stanju da bude ni „svijest“ ni „savjet“građana, niti je u stanju da prednjači u otvaranju novih perspektiva i vidika i da pomaže u odabiru najbolje političke opcije. Bez njenog uticaja, znatno je oslabljen kolektivni politički imunitet građana,teško prepoznaju političke „infektivne centre“i nijesu u stanju da se odupru njihovom manipulativnom djelovanju. Veliki deo građana su, često, puki objekti političke manipulacije kojima se nameću različita pakovanja neistina ili nepotpunih istina u skladu sa političkim intresima različitih političkih opcija.
Mogao bi se steći zaključak da su male šanse da objektivna kolektivna slobodna volja biračkog tjela dominantno odlučuje o kvalitetu buduće vlasti. Čak bi se mogli osloniti na Hegelovu misao,da građanima jedino preostaje „pomirenje sa stavrnošću kao konačim ciljem“ No ipak, crnogorski glasači su u poziciji da svakodnevno žive sa politikom, bilo da se njom bave ili da se ona njima bavi.Mogu da žive i da ništa ne čine u politici, ali teško da živje a da ništa ne razumiju šta se dešava u politici.Svakodnevno se stiče iskustvo koje može biti od koristi za pravilan odabir najbolje političke opcije za „opšte dobro“.
Pomirenje ili otrežnjenje: Kako pomiriti međusobno isključijuće opcije na aktuelnoj političkoj sceni ? Homer je pomirio Hektora i Ahila prijatelja i neprijatelja i inspirisao pripovijedača činjeničke istine Herodota da pomiri Grke i Varvare. U Crnogorskom slučaju, vjerovatnije je da dođe do otrežnjenja pristalica jedne opcije nego do pomirenja nepomirljivih opcija u razvoju CG.
Očekivati je, da „izvođači radova“, za interese tuđih retrogaradnih ideoloških ideja i geopolitičkih interesa na štetu CG, uoče podaničku zabludu i da se odluče da tu dinamiku destruktivnu energiju i govor mržnje, sa ulice,pretvore u konstruktivni dijalog u intitucijama države u koristi stabilne budućnosti svih crnogorskih građana i daljeg razvoja savremene i slobodne Crne Gore...
