Ponekad je potrebno obnoviti gradivo.
Zahtjev na osnovu ,,Habeas Corpus Act“ (1640. tj. 1679, Engleska) predstavlja pravo uhapšenog da traži da mu se pokaže optužnica, odnosno stavi na uvid razlog njegovog hapšenja.
Pravne enciklopedije i rječnici će vam dati definiciju da je ,,habeas corpus“ važni instrument očuvanja/odbrane lične slobode od arbitrarnih (što će reći: svojevoljnih, pristrasnih, selektivnih, neutemeljenih, politički motivisanih, zločinačkih, čak) postupaka vlasti.
Zvuči li vam poznato? Mislimo na situaciju da neko leži u zatvoru bez optužnice.
Primjere ovakve vrste ne treba da tražite u literaturi, ili u nekom dalekom ili davnom totalitarnom režimu. (Mada, Rusija nam nije tako daleko, kao što nas jedan lokalni premijer sračunato ,,naivno“ ubjeđuje da je uticaj Kremlja kod nas ,,bitno smanjen“. Kako da ne.)
Ako vam sve ovo i dalje zvuči nepoznato i nejasno, imamo, svi mi zajedno, građanina koji je nekada bio pomoćnik Glavnog specijalnog tužioca (GST). Taj građanin se zove Saša Čađenović. On leži zatvoren, u Istražnom zatvoru u Spužu, već 17. (slovima: sedamnaesti!) mjesec. Bez optužnice.
Aktuelni GST i još noviji VDT sada imaju druge obaveze i probleme, a ne da se brinu o tamo nekih sedamnaest tričavih ljudskih mjeseci tamnice bez papira i opravdanja.
Slučaj nekadašnjeg pomoćnika GST je zasjenjen hapšenjem nekadašnjeg GST. Taj građanin je Milivoje Katnić. I on leži zatvoren, za sada, pravno gledano, samo u stanju ,,osnovane sumnje“ da je počinio…
Ako preživi do tridesetog dana od kada je uhapšen, građanin Katnić će možda imati snage da zatraži ,,Habeas corpus!“, a aktuelni SDT će mu konačno dostaviti pisanu optužnicu. Ili će nadležni sudija (sa SDT i sa VDT u pozadini), produžiti istražni pritvor, bez optužnice, zbog mogućnosti da osumnjičeni pobjegne, olakšan tridesetodnevnim štrajkom glađu?
Za to vrijeme, zahtjev da se pokaže ozbiljna, utemeljena, na zakonima i Ustavu ove zemlje zasnovana optužnica se – u dijelu političke javnosti (vladajuća većina) i njima bliskih i uslužnih medija – dočekuje na nož. I gore od toga. Seire i sprdaju se razni – i domaći, i uvezeni: Katniću (i Čađenoviću) je presuđeno. Krivi su. Neka su uhapšeni. Treba još tako! A ko pita – i taj je kriv.
A onda hajkači, od kojih su neki nevini urednici i kolumnisti, neki zvijezde SKY prepiski, a neki samo nedužni ,,građanski aktivisti“ i ,,analitičari“ (profesionalni borci protiv korupcije se podrazumijevaju), spinuju – što je moderna riječ za izvrtanje činjenica i za laganje – kako, eto, postoje zahtjevi da se osumnjičeni oslobode bez suda. Što je njima, tako stručnima, sinonim za odbranu sa slobode. ,,Neka dokažu da nisu krivi!“ Kao da je na odbrani teret dokazivanja…
Za to vrijeme, po starom crnogorskom junačkom običaju, koji je, htjeli mi to da sebi priznamo ili ne, sveprisutan i u savremenom crnogorskom društvu, ogromna većina intelektualne, građanske, NVO i stručne zajednice – ćuti. Gotovo bez izuzetka. Ta neproglašena disciplinovana unisona tišina ima i tragova uticaja sa strane. Ne talasati, glasi instrukcija. Za sada.
Nećemo, ipak, sada lomiti glavu i trošiti prostor zašto o pomenutim situacijama vlada muk. Predstava o sjajnom napretku Crne Gore u kontekstu evropske agende ne treba da bude poremećena. Što su život ili dva, ili tri, prema toj svijetloj stazi? Pravni principi, pravna država u praksi? Ko to remeti lijepi utisak u našim redovima?
Čak ni najnovija uznemirujuća svjedočenja o postupcima GST (od strane građanke Jelene Perović) ne treba da smanje polet i entuzijazam.
VDT traži da se sve radi po zakonu i Ustavu. Kao da neko traži drukčije, kao da se može tražiti suprotno? Ombudsman bi sigurno reagovao!
Da zaključimo, mada je taj zaključak, čak i u ovoj teškoj i neprijatnoj tišini, sasvim jasan: brutalno kršenje pravila i procedure, odnosno zakona, Ustava i međunarodnih konvencija koje su dio crnogorskog unutrašnjeg prava, proklamovanu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala pretvaraju u orkestriranu političku hajku, u progone i sistematsku eliminaciju bilo kakvog otpora i ozbiljne opozicije aktuelnoj vlasti.
To nije i ne može biti crnogorski put. To nije i ne može biti evropska vrijednost. I tu nema uzmaka, koliko god da je hajkača i kako god da ćeraju nepodobne.
P.S. Nedostaje još samo predstava sa hapšenjem sutkinje Suzane Mugoše, pa da onda precrtamo i posljednje ime sa spiska onih koji su procesuirali pokušaj državnog udara 2016. Da li bi razmišljanje o tom zajedničkom imenitelju pomenutih hapšenja bez optužnice, a sa osuđujućom presudom prije suda, bilo krivično djelo?
Habeas corpus, VDT Markoviću i GST Novoviću. Habeas corpus!
