- Kada se zatvori posljednja stranica ove knjige, shvatite da je to početak nove, koju ćete napisati vi ili neko drugi, a za vremena koja će tek doći. Postanete svjesni da je živjeti u stvari nesebično darivanje i primanje. Otvorite dilemu pitanjem: da li postoji razlika između metamorfoze jednog sna iz kojeg nastaje vrstan literata i metamorfoze kao prirodnog fenomena u kojem nastaje jedan leptir? Počnete nazirati kosmičku istinu o energiji koju smo posudili i koju ćemo jednog dana vratiti, utrošivši dio nje za dobro budućih vremena. Spoznate, da je to što ste pročitali, potvrda da postoji širi smisao života. Omeđeni smo vremenom koje je precizno izmjereno i koje je odvojeno isključivo za nas i naše savremenike. To je prirodna vremenska mjera naših života. U toj determinanti se rađamo, odrastamo, zaljubljujemo, stvaramo i ponovo rađamo kroz obličja naše djece. Ko umije da uoči, svjestan je snage i siline životne rijeke koja nas uz kosmički huk valja prema budućnosti - napisao je Momir Mićunović u predgovoru za "Hvatača snova".
Izdavač knjige je Goran Martinović, urednik Milorad Popović, a knjigu je likovno opremila Suzana Pajović.
Bosiljka Pušić rođena je u zanatlijskoj porodici, u Ćupriji 1936. Ubrzo se porodica preselila u Jagodinu, gdje je završila gimnaziju, a studije književnosti diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Udajom se seli u Herceg Novi, gdje radi kao profesor književnosti u srednjoj školi. Na podstrek estetičara i književnog kritičara Branka Lazarevića, počinje da piše poeziju koju objavljuje u mnogim tadašnjim književnim časopisima. Prvu knjigu poezije "Krila iste ptice" objavljuje 1970. godine, a slijede: "Privid igre" (1972), "Pelin u reveru" (1976), "Rukom prema snu" i "Druga voda" (1980), "Dobošari na trgu" (1985), "Svođenje reči" (1989), "Pepeo i krik" (2000), "Baršunasti glasovi – haibuni" (2015). Paralelno sa poezijom, u časopisima izlaze njene kratke priče, pa slijede zbirke "Kavez" (1981), "Otapanje" (1994), "Izlet u Žanjice" (2000), "Kako preživeti brak" (tri izdanja). Više izdanja doživio je i njen prvi roman "Otvaranje lutke". Napisala je još "Naranča i nož" (2002), "Narančin cvat" (2004), a sa trećim romanom "Naranča i žeđ" kompletira trilogiju "Naranče pod šlemom" (2008). Iste godine objavljuje roman "Knjiga o Vojinu", a zatim "Hodnik" (2009), "Stimadur" (2011) i "Ispod žižule" (2012), "Tondo" (2013), "Kumborski vijađ" (2014). Takođe je objavila knjige za djecu: "Hercegnovske čarolije" i "Koga boli uvo kako ja rastem" (2000), "Ružičasti delfin" (2001), "Žabilijada" (2003), "Doživljaji magarčića Magića" (2004), "Kobajagična putovanja" (2006), "Plavojko" (2009), "Ko te šiša" (2010), "Kralj koji je pojeo i sebe" (2012) i "Bašta od papira" (2014). Bosiljka Pušić aktivno se bavi slikarstvom i do sada je imala petnaest samostalnih izložbi, tridesetak grupnih, a izlagala je i na tri međunarodne žirirane izložbe. Bila je učesnik više likovnih kolonija. Dobitnica je brojnih nagrada za književnost.
