Nikolić je stvarao u drugoj polovini 20. vijeka, njegov opus je raznovrstan, a stil poseban, dok mu stihovi odišu ljubavlju, nostalgijom, melanholijom, ironijom i osjećanjima bola.
"Prolaznost života, starost i bolesti koje sa sobom starost nosi, smrt i samoubistvo samo su neki od motiva koji se pojavljuju u Vitovim pjesmama. Ono što povezuje sve pjesme svrstane u ovoj zbirci jeste bujica osjećanja koja izviru iz njegovih stihova, ostavljajući poseban utisak na čitaoce", naveli su iz Nove knjige.
Kako je kazao: “Ja nijesam pisao poeziju da bih bio slavan pisac. Želio sam, naravno, da ta poezija bude prihvaćena. Ali, nikad, zaista nijesam osjećao da sam slavan, već da su ljudi razumjeli šta sam htio da kažem. Mislim da je svaki živi čovjek pjesnik. Pjesnik je u svakom ljudskom stvoru. Ko nije pjesnik taj je davno mrtav. Ali samo neki uspiju ovladati dušama svojih bližnjih”.
Vitove pjesme veličaju ljubav, opisuju život, ali mnogo češće smrt, pjevaju o ljepoti, o boli, očaju, samoći, bolesti i prolaznosti.
