Pet radova inspirisani su likovima i djelom glumice Ite Rine, avanturistkinje i autorke putopisa Alme Karlin, partizanskoj ljekarki Franji Bojc Bidovec, i junakinji pjesme "Lepa Vida" koja govori o evropskim emigrantima s kraja XIX vijeka.
- Imao sam namjeru da ove žene "dovedem" ovdje. Kada sam saznao da sam primljen na konkurs za izlaganje Centra za savremenu umjetnost Crne Gore, razmišljao sam i koju bih ženu iz Crne Gore mogao da stavim među istaknute likove iz Slovenije - ispričao je Zorec o tome kako je nastalo njegovo najnovije djelo.
- Sat "Jelena" urađen je baš za ovu izložbu. Bilo mi je veoma interesantno to što je ona predstavljala model vladarke - majke, iako je bila kraljica Italije i to nije bio njen narod. Mislim da bi bilo dobro da ovi naši današnji "vladari" imaju osjećaj prema ljudima kakav je ona imala. Jer, ona je našla način da bude svima dostupna i prepoznata kao dobročiniteljka u Italiji i širom Evrope. Taj njen uticaj bio je značajan, čak istorijski - istakao je autor.
Zorec, rođeni Ljubljančanin, po vokaciji je arhitekta koji se bavi grafičkim dizajnom. Međutim, od 2004. godine u svom studiju dizajnira i izrađuje unikatne satove - umjetničke skulpture, koje je 2009. godine brendirao kao "Angeline Clocks" i do sada je ručno izradio njih 15.- Ono što je kućište satova, to je uglavnom od drveta. Ove materijale mogu sam da obrađujem, tim prije što u ovom procesu sve po dva puta prolazi "kroz ruke" stvaraoca. Prvo rukom napravim skicu, pa je unesem u kompjuter, gdje onda uradim formu koja se reže mašinom. A kada treba da dobijete taj konačni oblik, da se on izbrusi, tada sve ponovo radite rukom. Na kraju, veoma mi je važno da i ruka i pogled klizi niz oblik sata - rekao je Zorec o načinu na koji nastaju njegovi satovi.
On ističe da "nije dobro sat reducirati na samo dvije kazljke, jer je vrijeme - umjetnost samo po sebi".
- Mehanički sat u našim vremenima djeluje arhaično. Uostalom, naše vrijeme je puno paradoksa. Danas smo najčešće u žurbi, stalno govorimo kako nemamo vremena. Na sebi obično nosimo satove od nekoliko eura, a to su, u stvari, samo neki puki prikazivači vremena, koje danas možete da nađete na telefonima, na frižiderima, svugdje. Ali meni je bitno - vrijeme, nešto za čime svi žalimo, jer ga premalo imamo. Za ovaj predmet koji broji vrijeme, mnogi ne bi dali ni deset eura, a u godinama kada su mehaničkih satovi bili "na vrhuncu slave", prodavali su se u izuzetno skupim radnjama i izrađivali su ih samo najbolji majstori, a vladari su ih razmjenivali kao skupocjene poklone. Mislim da bi sat trebalo da ima svoje mjesto u ličnom i javnom prostoru, da broji vrijeme i da ljudi zahvaljujući njemu imaju osjećaj i prostora i vremena u kome borave - zaključuje Zorec za Portal Analitika.
K.J.
