Na predstojećem Praškom kvadrijenalu, najznačajnijoj svetskoj manifestaciji posvećenoj scenografiji, scenskom dizajnu, arhitekturi i prostoru u scenskoj umetnosti, koji će biti održan od 18. do 28. juna u Kafkinoj kući, hrvatski reditelj Oliver Frljić predstaviće se radom "Izdajnik" koji se bavi identitetom, njegovom konstrukcijom i izdajom. Na pitanje kako je postao dio srpskog tima, odgovara pitanjima.
- Šta bi trebalo da me kvalifikuje da budem u ovoj reprezentaciji? Nacionalna pripadnost? Prebivalište? Državljanstvo?
Prvi čovjek Hrvatskot nacionalnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci podsjeća da Hrvatska i Srbija "u nacionalističkom diskursu još funkcionišu kao antiteze", te da nacionalni identiteti stvoreni raspadom Jugoslavije počivaju na uzajamnim isključenjima "i tu se, nažalost, nije ništa promijenilo do danas".
- Svoj rad sam nazvao "Izdajnik" jer će se učešće u reprezentaciji Srbije na Praškom kvadrijenalu interpretirati kao još jedna izdaja nacionalne stvari, posebno s obzirom na funkciju koju trenutno obavljam kao upravnik HNK u Rijeci. Valjda bi trebalo da izbrišem svo svoje kulturno nasljeđe, zaboravim jezike koje razumijem i zatvorim se u jednu od banana-državica koje su nastale raspadom Jugoslavije, i onda funkcionišem isključivo u tim administrativnim i kulturnim okvirima.
Kako je ovogodišnja nacionalna postavka Srbije u Pragu inspirisana pozicijom i značajem politike u savremenom društvu, Frljić za beogradski list ističe da su i politika i umjetnost "dio šireg pojma – kulture kao cjelokupnog ljudskog nasljeđa".
- Nikada nisam shvatao umjetnost koja je htjela da bude apolitična, kao ni politiku koju nije zanimala umjetnost. Insistiranje na apolitičnosti umjetnosti, što je ionako nemoguće, često je samo izgovor za kukavičluk autora. Pri tome se političnost umjetnosti ne mora nužno manifestovati u eksplikaciji određenog političkog diskursa. Problem se pojavljuje kad umjetnost nekritički servisira određenu politiku, a toga smo se nagledali i u prošlim i u ovim vremenima. Predstava "Hrvatsko glumište", koju sam napravio u Rijeci, upravo govori o pozorištarcima koji su se devedesetih stavili u službu Tuđmanove propagandne mašinerije, čiji glas nije osudio nijedan ratni zločin Hrvatske vojske, a koji i danas imaju čvrste institucionalne pozicije - kazao je on i dodao kako i u Srbiji ima mnogo sličnih primjera.
Na pitanje novinarke Borke Trebješanin zbog čega predstavlja društveni problem u svim sredinama u kojma radi, Frljić ističe:
- Problem je što ni jedna vlada u Srbiji i Hrvatskoj, osim možda Đinđićeve, nije htjela da napravi korjeniti prekid sa domicilnim fašizmima iz devedesetih, njihovim politikama i da se jasno odredi prema ratnim zločinima iz devedesetih. Kad će u Srbiji biti donijeta Deklaracija o Srebrenici? Nakon rehabilitacije Draže Mihajlovića ostaje nam samo još da pričekamo rehabilitaciju Ante Pavelića, što se u Hrvatskoj početkom devedesetih i pokušavalo napraviti, i shvatićemo da su se partizani zapravo borili na strani nacista. Pogrešan je način na koji su sve ove državice stvorene. One nisu građene, kao avnojevska Jugoslavija, na univerzalnim vrijednostima, nego na najgorim isključenjima. A ono što je ugrađeno u temelj, ne može se popraviti na krovu. Neko je rekao da bi najbolje bilo srušiti, pa praviti ispočetka.
Interesovanje poznatog pozorišnog autora i reditelja za srpskog premijera, kako kaže, počiva na tome da je "kroz Aleksandra Vučića srpsko društvo rehabilitovalo sebe od odgovornosti za ratne zločine koje je Srbija počinila u devedesetima, i politike koje je u tom periodu podržavala".
- Razumijem da se svako mijenja, ali malo sam skeptičan prema promjenama u slučaju kad neko jedan dan na natpis "Bulevar Zorana Đinđića" lijepi natpis "Bulevar Ratka Mladića", a drugi, povodom godišnjice Đinđićeve smrti, izražava iskreno poštovanje "porodici i prijateljima Zorana Đinđića". To pokazuje ozbiljnu društvenu šizofreniju. Kao i činjenica da će na predstojećim parlamentarnim izborima birači u Hrvatskoj ponovo izabrati HDZ - stranku koja je popljačkala državu, koja je sponzorisala ratne zločine, koja trenutno aktivno radi na rehabilitaciji ustaškog pokreta i koja je velikosrpsku ratnu agresiju dovršila sporim socijalnim ubijanjem svojih građana u miru.
Frljić je ispričao i kako je u Srbiji danas nemoguće napraviti predstavu o Vučiću, te da su se razgovori o njoj uglavnom završavali pri pominjanju te ideje.
- Ali, evo, ponoviću još jednom: spreman sam u bilo kojoj pozorišnoj instituciji da napravim tu predstavu. Možda u mom dragom Ateljeu 212 gdje sam napravio najnagrađivaniju predstavu u njegovoj istoriji, "Oca na službenom putu", i "Zorana Đinđića". Moj honorar možemo da uplatimo u humanitarne svrhe - naveo je hrvatski reditelj.
Izvor: Politika/B.Trebješanin
Foto: lupiga.com
