Kultura

Dragica Tomas, heroina do posljednje scene

Mnogo je likova za koje mi se činilo da im ličim. Branila sam svaki koji sam tumačila. U svakom liku, a igrala sam gotovo sve velike ženske uloge dramske književnosti od antike do modernog doba, mogla sam da pronađem neku osobinu ili karakternu crtu koju sam prepoznavala kao vlastitu - govorila je Dragica Tomas
Dragica Tomas, heroina do posljednje scene
Portal AnalitikaIzvor

Poznata crnogorska dramska umjetnica Dragica Tomas preminula je juče u 79. godini u Podgorici. Ova karakteristična glumica ostaće upamćena po likovima iz crnogorske dramske baštine, odnosno po karakterima crnogorskih majki, sestara i supruga, koje je tumačila ekspresivno, tačno, sugestivno i ubjedljivo.

Iako na pragu devete decenije života, gluma je za nju bila najveći smisao, strast, ljubav, istrajnost i predavanje. Do posljednjeg dana igrala je u više predstava na sceni Crnogorskog narodnog pozorišta, a posljednja njena uloga bila je u projektu „Everyman Đilas“ Radmile Vojvodić, u kojem je tumačila lik majke Milovana Đilasa.

Bogata karijera: Dragica Tomas rođena je 26. juna 1936. godine u Peći. Završila je Državnu pozorišnu školu u Novom Sadu. Prvu pozorišnu ulogu odigrala je 1955. godine. Dobitnica je velikog broja društvenih i stručnih priznanja. Prva je crnogorskom glumištu donijela Sterijinu nagradu na 20. Sterijinom pozorju (1975), za izvanredno tumačenje lika Jovane u predstavi „Ognjište“, u režiji Blagote Erakovića. Jedini je član CNP-a kome je pripala nagrada za životno djelo za naročite zasluge Sterijnog pozorja.

Dobila je i Trinaestojulsku nagradu, nagradu grada Kotora, priznanje za životno djelo Udruženja dramskih umjetnika Crne Gore, nagradu za životno djelo „Pavle Đonović“, Veliku nagrada CNP-a, priznanje „Veljko Mandić“... Bila je član brojnih festivalskih i drugih žirija i odbora, član glavnog odbora i žirija Sterijinog pozorja, Savjeta MESS-a u Sarajevu, odbora za dodjelu Trinaestojulske nagrade, član žirija za nagradu grada Titograda, predsjednik žirija na mnogim filmskim i pozorišnim festivalima u Beogradu, Zagrebu, Nišu, Mojkovcu, Užicama, Bijelom Polju, Nikšiću, Kotoru i td. Jedno vrijeme bila je i poslanik u Skupštini Crne Gore.

Ostvarila je zapažen uspjeh tumačeći sestru Batrićevu u „Gorskom vijencu“, Anu u „Tehni“, Jovanu u „Ognjištu“, Katarinu Ivanovnu u „Braći Karamazov“, Hekubu, Zonu Zamfirovu, Gloriju, Madonu, Petronjelu i druge. Značajne uloge ostvarila je u TV dramama i serijama.

- Mnogo je likova za koje mi se činilo da im ličim. Branila sam svaki lik koji sam tumačila. Ako glumac nije u stanju da odbrani lik koji igra on nije kadar da se s njim sjedini i ne može imati zapaženu interpretaciju. U svakom liku, a igrala sam gotovo sve velike ženske uloge dramske književnosti od antike do modernog doba, mogla sam da pronađem neku osobinu ili karakternu crtu koju sam prepoznavala kao vlastitu - kazala je Dragica Tomas u intervjuu za Pobjedu 2004. godine.  

Kao najveći uspjeh svog života, Dragica je uvijek isticala porodicu iz koje je potekla.

- To su moj brat i sestre sa kojima sam rasla, uz našu majku koja nam je, iako udovica, pružila najljepše djetinjstvo i mladost. Naučila nas je ljepoti odnosa i ponašanja u okruženju. Ispratila nas u život s najljepšim nazorima koji se mogu dobiti u porodici. Moj veliki uspjeh je i život sa glumcem Petrom Tomasom. I njegovo ime je takođe simbolično, znači postojanost na kojoj smo gradili naš zajednički život - govorila je Dragica Tomas.

Duhovito i savremeno: O njenom liku i djelu više puta je govoreno na raznim omažima i glumačkim večerima. Na „Slavija festu“ 2005. godine u Beogradu, tadašnji umjetnički direktor CNP-a Branislav Mićunović kazao je kako Dragicu Tomas cijelog života doživljava kao izuzetnu dramsku heroinu, jer su to potvrdile i mnoge uloge koje je odigrala.

- Ona posjeduje nešto što je svojstveno velikim glumcima, a to je da - bez obzira na iskustvo i životnu dob - uspijeva da promijeni lični i umjetnički izraz. Tako  je Dragica Tomas poslije velikih i snažnih dramskih uloga, u svom najzrelijem  dobu odigrala zanimljive role u Crnogorskom narodnom pozorištu koje su vrlo duhovite i vrlo savremene. Time je potvrdila da glumčev život nikada ne prestaje - kazao je Mićunović.

Književnik i pozorišni kritičar Sreten Perović, u eseju o Dragici Tomas, koji je objavljen u Pobjedi 2012. godine, zapisao je da je glumica najveće domete postigla tumačeći likove iz crnogorske dramaturgije, karaktere crnogorskih majki, sestara, supruga.

- Ti likovi su često prelazili u simbole istrajnosti, trpljenja, humanosti i patnje - univerzalnoga značenja. Takva je Dragica kad tumači sestru Batrićevu u „Gorskom vijencu“ (1974), takva je kad oživljava lik majke u monodrami Čeda Vukovića  „Mrtvo duboko“, takva je kad tumači nasjloženiji lik u „Zlom sudištu“ Nika Jovićevića, takva je i u liku Euripidove „Medeje“ (1980) - ocijenio je Perović i dodao da je Tomas životnim opredjeljenjem i umjetničkim aktivnostima neposredno dokazivala privrženost crnogorskoj nacionalnoj kulturi i obnoviteljskoj Crnoj Gori kao izvoru vlastitog samopouzdanja.

Povodom smrti Dragice Tomas, iz Crnogorskog narodnog pozorišta je saopšteno da će komemorativna sjednica biti održana u ponedjeljak, 4. maja, u 12 sati na Velikoj sceni nacionalnog teatra.

(Pobjeda, autor: Jovan NIKITOVIĆ)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Portal Analitika