U recenziji novog naslova ovog izdavača, Sofija Kalezić-Đuričković je zapisala kako knjigu čine četiri segmenta – Saobraženje sa sobom, Koordinate, Molitve II i Lice lica.
- Spisateljski redukcionizam koji posjeduje svoje uporište u modernoj umjetnosti imanentan je poetskom iskazu ove autorke. Visok stepen prozaizacije poezije i doseg poetske kondenzovanosti njenog stiha – čine jedinstvo. U prvom poetskom ciklusu, koji predstavlja odjek autorkinog doživljaja na ratnu i poslijeratnu stvarnost krvavih devedesetih godina, po kvalitetu posebno se mogu izdvojiti pjesme "Pompeja 1999", "Juli 1993" i "Poskočica" iz 1993... U većoj mjeri scenaristički organizovane, kao neka vrsta antiteze klasično osmišljenom pjesništvu, one se približavaju pojmu postmodernistički situirane riječi, pomjerajući njene granice ka inovantnim varijantama pisanja i čitanja. Upotreba specifične leksike koja je defolklorizovana i depoetizovana, daleka retorično-baroknoj estetičnosti ili eteričnosti moderne, savršeno stihovno ukomponovane i uklopljene u stvaralački izraz, poeziju Bosiljke Pušić čini još neobičnijom i lišenom ustaljenih poetskih obrazaca - navela je Kalezić-Đuričković.
Bosiljka Pušić rođena je u zanatlijskoj porodici, u Ćupriji 1936. Ubrzo se porodica preselila u Jagodinu, grad njenih prvih koraka, prvih izgovorenih i napisanih riječi. U Jagodini je završila gimnaziju, a studije književnosti diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Udajom se seli u Herceg Novi, gdje radi kao profesor književnosti u srednjoj školi. Susreti i druženja sa znamenitim ljudima, književnicima i slikarima imali su veliki uticaj na njen književni put. Na podstrek velikog estetičara i književnog kritičara Branka Lazarevića, počinje da piše poeziju koju objavljuje u mnogim tadašnjim književnim časopisima. Prvu knjigu poezije "Krila iste ptice" objavljuje 1970. godine, a slijede: "Privid igre" (1972), "Pelin u reveru" (1976), "Rukom prema snu" i "Druga voda" (1980), "Dobošari na trgu" (1985), "Svođenje reči" (1989), "Pepeo i krik" (2000), "Baršunasti glasovi – haibuni" (2015). Paralelno sa poezijom, u časopisima izlaze njene kratke priče, pa slijede zbirke "Kavez" (1981), "Otapanje" (1994), "Izlet u Žanjice" (2000), "Kako preživeti brak" (tri izdanja). Više izdanja doživio je i njen prvi roman "Otvaranje lutke". Napisala je još "Naranča i nož" (2002), "Narančin cvat" (2004), a sa trećim romanom "Naranča i žeđ" kompletira trilogiju "Naranče pod šlemom" (2008). Iste godine objavljuje roman "Knjiga o Vojinu", a zatim "Hodnik" (2009), "Stimadur" (2011) i "Ispod žižule" (2012), "Tondo" (2013), "Kumborski vijađ" (2014). Takođe objavljuje knjige za djecu: "Hercegnovske čarolije" i "Koga boli uvo kako ja rastem" (2000), "Ružičasti delfin" (2001), "Žabilijada" (2003), "Doživljaji magarčića Magića" (2004), "Kobajagična putovanja" (2006), "Plavojko" (2009), "Ko te šiša" (2010), "Kralj koji je pojeo i sebe" (2012) i "Bašta od papira" (2014). Bosiljka Pušić aktivno slika i do sada je imala petnaest samostalnih izložbi, tridesetak grupnih izlagala na tri međunarodne žirirane izložbe. Bila je učesnik više likovnih kolonija. Dobitnica je brojnih nagrada za književnost.
Zbirka poezije "Privid sunca" Bosiljke Pušić izašla je u okviru edicije Savremena poezija, a izdavač je Milorad Popović.
