- Kada se društva i društveni potresi malo smire, ta će produkcija opstati. Gluposti će se zaboraviti, kao što se i sada zaborave za nekoliko mjeseci, a dobra djela će nastaviti da stiču pravi položaj među čitaocima. Šteta je što se prevodi na brzu ruku i sa skromnim dometima. Ko vas sprječava da čitate Zebalda i Handkea, Saramaga i Ljosu, Peljevina i Dovlatova, Toni Morison i Pinčona, Rušdija i Kucija, i tolike druge pisce? A ako ne čitate, što gledate u druge kao da su (samo) oni krivi za to - kaže za Portal Analitika direktor Univerzitetske biblioteke u Beogradu, višedecenijski predavač na tamošnjem Filološkom fakultetu i srpski kritičar.
ANALITIKA: U vremenu hiperprodukcije književnih djela, da li mogu da dođu do izražaja prave vrijednosti i umjetnost?
JERKOV: Nije to, ipak, najgore što se u istoriji dešavalo, da djela ima više no što je potrebno i da mnoga od njih nisu uopšte umjetnička djela, niti su mišljena da to budu. Ljudi pišu iz raznih pobuda, ne samo umjetničkih, i mnogo toga je napisano a da nije nikakvo stvaralaštvo, nekmoli umjetničko. U najširoj javnosti i u dušama onoga dijela čovječanstva koji nije voljan ni sposoban za umjetnost, možda prave vrijednosti ne mogu da dođu dovoljno do izražaja, onako kako bismo mi to željeli. Ipak, umjetnost je uvijek nalazila svoju put, i onda kada je to bilo uz mit ili religiju, umjetnost ima jednu vrstu snage koja će uvijek djelovati, pojaviti se tamo gdje postoji neka simbolička moć. Teško je biti optimista da će čovječanstvom ovladati dobro, istina i poštenje, pa onda zašto vjerovati da će ovladati umjetničke vrijednosti? Uprkos tome, vrijednosti postoje i nikada nisu iščezle. One su uvijek bile tu da, za onoga kome su potrebne, izgrade jedan bolji put do nečeg uzvišenog. Meni je iskreno žao onih koji se toga odriču ili im nije dato da to dožive. Zato vjerujem da je umjetnosti uvijek bilo i da će je biti, ali ona nikada nije ostajala ista, nepromijenjena, pa će se mijenjati i ubuduće.
ANALITIKA: Kako biste ocijenili kvalitet prevoda djela originalno nastalih na stranom jeziku, koja se objavljuju u zemljama regiona?JERKOV: Prevodi se svakojako đubre - dakle čuveni "treš" - ali se prevode i vrhunska djela. Prevodi se mnogo, više nego što to naše ekonomije mogu da izdrže. I dobro je što je tako. Kada se društva i društveni potresi malo smire, ta će produkcija opstati. Gluposti će se zaboraviti, kao što se i sada zaborave za nekoliko mjeseci, a dobra djela će nastaviti da stiču pravi položaj među čitaocima. Šteta je što se prevodi na brzu ruku i sa skromnim dometima. Teško je danas biti prevodilac, skoro niko nije tako i toliko potcijenjen kao oni. Zato vrijedi kupovati prevedene knjige. To je neka vrsta borbe za opstanak jedne važne, ambasadorske profesije.
ANALITIKA: Na osnovu toga, kakvu percepciju savremene literature, naročito na stranim jezicima, mogu da imaju današnji čitaoci?
JERKOV: Ne tako rđavu kakva je percepcija svijeta, politike i ideologije u svijetu. Čak i u ovakvom stanju haosa, situacija je u kulturi manje porazna nego u politici, privredi i finasijama, partijskom životu i organizaciji naših patetičnih i bijednih državica. Neuporedivo je bolje gledati u stranu literaturu, što god da se vidi, nego u sitnu mržnju. I ne samo sitnu, koje su uvijek postojale i davale krvave rezultate, a sada su još okićene pakostima i zlom koje je unijeto i tamo gdje ga nije bilo uopšte, ili ga nije bilo mnogo.
Ko vas sprječava da čitate Zebalda i Handkea, Saramaga i Ljosu, Peljevina i Dovlatova, Toni Morison i Pinčona, Rušdija i Kucija, i tolike druge pisce? A ako ne čitate, što gledate u druge kao da su (samo) oni krivi za to?
