Detalje programa sjutra će ozvaničiti novi umjetnički direktor festivala Jugoslav Pantelić i novi selektor Mladen Đorđević. Već je poznato da će festival otvoriti film Bertrana Bonela "Sen Loran". Glavne uloge igraju Gaspar Ulije, Žeremi Renije, Lui Garel, Lea Sejdu i Helmut Berger. Bonelo se često karakteriše kao pripadnik takozvanog Novog francuskog ekstremizma, koji čine transgresivni filmovi i reditelji poput Fransoe Ozana i Gaspara Noe. Prethodni filmovi ovog reditelja, poput naslova "Pornographer", "Tiresia", "House of Tolerance", bave se kontroverznim temama - pornografijom, transrodnošću i životom u bordelima. Uprkos tome, ovaj reditelj je miljenik kritike i festivala, a pogotovo Kana gjde je redovan gost i nosilac nagrade FIPRESCI, kao i tri nominacije za Zlatnu palmu. Kritičari smatraju da je njegova verzija Sen Loranove priče je sve samo ne klasična biografija. Film je raskošno umjetničko djelo, na momente nadrealno i hipnotišuće. Fotografija i muzika se izdvajaju kao najjači elementi, zajedno sa fantastičnim glumačkim ostvarenjima.
U novom zdanju Jugoslovenske kinoteke na FEST-u će biti prikazan filmski omaž Mileni Dravić, koja je - od filma, preko pozorišta i televizije - u više od 50 godina dugoj karijeri postala jedna od najvoljenijih domaćih glumica. Njena karijera počela je 1959. ulogom u filmu "Vrata ostaju otvorena", nakon čega su se nizale ponude, pa je odlučila da upiše glumu. Prvi veliki uspjeh doživjela je 1962. godine, kada je osvojila Zlatnu arenu u Puli za "Prekobrojnu". O partizanskom filmu je nemoguće govoriti bez pominjanja Milene Dravić i njenih sjajnih uloga u "Kozari", "Sutjesci", "Bitki na Neretvi". Igrala je i u filmovima drugačijih autora, u crnom talasu, u nekolko filmova Puriše Đorđevića "Kros kontri", "Jutro" (Zlatna ruža u Veneciji), "Biciklisti" (Zlatna arena u Puli), kultnim ostvarenjima Dušana Makavejeva "Misterije organizma" i "Čovek nije tica". Početkom sedamdesetih započinje vezu sa Draganom Nikolićem i oni postaju najpopularniji par u Jugoslaviji zahvaljujući šou-programu "Obraz uz obraz" koji su zajedno vodili. Milena Dravić je u tom periodu nizala uloge koje su joj donosile pohvale kritike i simpatije publike - učiteljica u seriji za djecu "Priče iz Nepričave", uloga u filmu "Poseban tretman", za koju je dobila nagradu u Kanu. Tokom devedesetih uglavnom je bila u televizijskim produkcijama, serijama "Metla bez drške" i "Policajac sa Petlovog brda", a veliki povratak na film označila je uloga u "Zoni Zamfirovoj" gdje je ponovo igrala sa svojim suprugom. Posljednjih godina ponekad pojavi na platnu ili malim ekranima. Paralelno je gradila reputaciju kao vrsna pozorišna glumica. Ipak, više najuspjeha u filmovima imala je sa filmskim partnerom Ljubišom Samardžićem, a njihovi najpopularniji filmovi su "Ljubavni život Budimira Trajkovića" i "Rad na određeno vreme".
Tokom ovog izdanja FEST-a biće prikazana i retrospektiva djela jednog od najvažnijih reditelja današnjice Aleksandra Sokurova, takođe u novoj zgradi Kinoteke, čija je kruna dosadašnjeg rada Zlatni lav u Veneciji 2011. godine. U više od tri decenije dugoj karijeri bavio se velikim temama - istorijom, strukturama moći i ljudskom dušom na njemu svojstven način. Na platno je prenio živote istorijskih ličnosti Hitlera i Lenjina, Solženjicina, Gorbačova, Šostakoviča i Tarkovskog. Adaptirao je književna djela Čehova, Dostojevskog i Šoa, bavio se slučajevima običnih ljudi, apstraktnim emocijama i međuljudskim odnosima. Iako je odavno privukao pažnju kritičara i ljubitelja autorskog filma, pravi uspjeh doživio je tek 1997. zahvaljujući filmu "Mati i sin", prvi iz trilogije o međuljudskim odnosima i emocijama. U tri filma se bavio temom rata, želeći da prikaže svakodnevni život i svijet vojnika, bez glorifikovanja rata i vojnih poduhvata.
Izvor: RTS (rts.rs)
Foto: 6yka.com
