- Započeli smo pripreme za snimanje druge priče filma "Vrijeme između nas", koje su takođe kompleksne. Kao i u radu na prethodnoj priči, biće uključen veliki broj saradnika i uglednih autora sa strane. Mislim da će sve biti vrlo interesantno kada dovršimo taj film - možda u našim uslovima treba ostaviti u kondicionalu: "ako ga završimo" - i da će publika imati prilike da vidi nešto zaista drugačije - kazao je on.
Martinović podsjeća da je njegov novi film prvo igrano dugometražno ostvarenje, tačnije triptih čija se radnja dešava u tri različita razdoblja. Druga priča smještena je u kraj 80-tih godina, u vrijeme rušenja Berlinskog zida i dešava se na aerodromu.
- Želimo da napravimo film u pravom smislu te riječi: na onaj stari način, da to bude zaista posebno bioskopsko iskustvo, a ne samo nastojanje da pružite priču bez posebnih sinematičkih vrijednosti. I utoliko je naš zadatak možda teži, ali je izazov veći - ističe naš sagovornik.
Radnja prvog dijela, čije snimanje je završeno krajem novembra, bazirana je na originalnoj priči Dimitrija Popovića, a odigrava se tokom jednog dana pred sam kraj Drugog svjetskog rata. Pa, iako planira nastavak rada na filmu, Martinović potcrtava da se cijela filmska ekipa sada nalazi u "delikatno situaciji".
- Novac koji nam je opredijeljen na osnovu rezultata konkursa Ministarstva kulture, na kojem smo učestvovali pod radnim nazivom "Odisej", nismo u potpunosti dobili. Tako smo, praktično, bili prinuđeni da u jednom dijelu prekinemo rad na filmu, osim onoga što su naše lične pripreme za dalji rad.
Snimljeni materijal su vidjeli, a Martinović navodi kako još traže odgovarajući način na koji ćemo pristupiti toj cjelini.
- Vjerovatno ćemo tu prvu fazu da dovedemo do kraja prije početka snimanja drugog dijela. To nam, u izvjesnom smislu, omogućava i koncept filma koji imamo. S druge strane, zbog okolnosti u kojima se nalazimo, prinuđeni smo to da uradimo. Mi smo, praktično, mogli da uradimo prva dva dijela filma u kontinuitetu, ali smo zbog nedostatka novca morali da prekinemo snimanje i raspustimo ekipu, što nas vodi u nove troškove... Mi smo zbog nedostatka tehničke baze prinuđeni da i kameru, i tehniku, pa i neke saradnike dovedemo sa strane. Sve to košta.
Neizvjesna situacija sa nastavkom realizacije ovog filma nije jedini ni prvi slučaj koji ilustruje mučni put sineasta od ideje do realizacije. Martinović smatra da je taj nedostatak - sistemski.- To upućuje na problem strateškog promišljanja ljudi koji još uvijek brinu o filmu u Crnoj Gori. Kao što znate, nacrt novog Zakona o kinematografiji je u proceduri - usvojen je na Vladi i sada treba da se nađe u parlamentu. Tamo je predviđeno, osim novih modela finansiranja, obrazovanje posebne, autonomne institucije koja bi se bavila savremenom produkcijom. Nadam se da će se tu formirati mali tim koji će razumjeti i imati jasan plan o tome šta je potrebno da se tu napravi, koji su najbolji modeli da se film finansira i kontroliše, koliko filmova možemo da proizvedemo tokom godine, u kom ritmu, kako se ne bi desila ova situacija u kojoj se nalazimo i mi i druge kolege. Ali, novi konkurs je u toku i bojim se da ćemo imati puno projekata koji su u različitim fazama realizacije, a malo njih završenih - smatra Martinović.
Uz to, novi zakon donio je još dobrih vijesti za crnogorsku kinematografiju, a to je da će se izdvajanjima kompanija finansirati kako pomenuta institucija, tako i filmska produkcija. Naš sagovornik kaže da će, prema urađenim projekcijama, tako prikupljen novac biti dovoljan za obezbjeđivanje kontinuiteta produkcije sedme umjetnosti.
- Nesumnjivo je da se radi o značajno većim sredstvima koji obezbjeđuju. Nije to nešto što bi drastično promijenilo situaciju u odnosu na razvijene evropske zemlje, ali je dovoljno da pariramo onima s kojima smo do skoro bili u jednoj državi, a koje izdvajaju puno više. Olakšala bi nam rad na filmu i mogućnosti planiranja, omogućila jednu vrstu digniteta bavljenja ovim poslom koji, praktično, ne postoji. Svi mi radimo sa puno odricanja i u uslovima koji su daleko od profesionalnih, bez obzira što mi svojim i trudom saradnika uspijevamo da to u izvjesnoj mjeri kompenzujemo, jer se time bavimo iz velikog entuzijazma.
Sagovornik Portala Analitika dalje podsjeća da snimanje filma u Crnoj Gori ne košta manje nego u nekoj većoj zemlji ili filmskom centru, naprotiv.
- Postoji obrnuta proporcija: što je zemlja manja, nužno je da za filmski projekat izdvoji više. Da biste napravili jedan film, sam proces nije jednostavan niti jeftin. Sa nekim značajnijim ulaganjima, stvar bi se bitno promijenila, a dobili biste još jedan efekat: to bi bio signal drugima da se ovdje ozbiljno razmišlja o filmu. Kada je budžet u pitanju, u malim zemljama ga je teže naći, jer je malo tržište. Tako ste manje atraktivan partner drugima. Svi procjenjuju ove, pa i neke druge faktore - u našem slučaju to je odsustvovanje finansiranja iz zajedničkih fondova, kao što je Eurimage, i naša mala prisutnost na značajnim festivalima. Na kraju, sve to čini da je rejting crnogorskog filma prilično nizak. I kada uđete u neki projekat, bez obzira što svaki čovjek radi film za sebe, to su parametri koji vam ne idu na ruku - zaključuje Martinović za naš portal.
K.J.
