Nova knjiga je izdavačko preduzeće osnovano prije desetak godina u Podgorici, a do danas je objavila više stotina izdanja u deset različitih biblioteka i postala najveći distributer i izdavač knjiga u Crnoj Gori. U sklopu Nove knjige posluje lanac Gradskih knjižara, koje su ujedno najsnadbjevenije u Crnoj Gori, sa više od 30.000 naslova, kako domaćih izdavača, tako i izdavača iz regiona i šire. Knjižare se nalaze u Podgorici, Nikšiću, Budvi, Igalu, Tivtu i Petrovcu, a najveća se nalazi na Trgu Republike u Podgorici.
Nikolas Sparks: Srećnik
Američki marinac Logan Tibo, za vrijeme vojne službe u Iranu, pronalazi fotografiju nasmijane mlade žene, zakopanu u prašini. Razmišljajući šta da uradi - da li da baci fotografiju ili da je zadrži - iz neobjašnjivog razloga Tibo odlučuje da je zadrži i počinje da je nosi sa sobom. Tada će za Tiboa uslijediti neočekivan splet srećnih okolnosti: od pobjeda u pokeru, preko pobjeda u okršajima, do preživljavanja smrtonosne borbe u kojoj će mu poginuti prijatelji.
Na pitanje šta mu donosi sreću u ovako čudnim okolnostima, jedino njegov prijatelj Viktor ima odgovor, to je fotografija - njegova amajlija.
Ne uspjevajući da iz glave izabaci lik žene sa fotografije, ona postaje njegova opsesija, pa po povratku u rodni Kolorado, kreće u potragu za ženom koja na neki naćin posjeduje ključ njegove sudbine. Ne očekujući, na tom putu Tibo sreće Elizabet, ženu kakvoj se cijelog života nadao. Ali fotografija je i dalje tu, i kao Tiboova tajna, prijeti da naruši njihovu ljubav i sreću, ali i njihove živote.
Rade Šerbedžija: Do posljednjeg daha
"Kako je to odjednom čudno i strano. Sjedam za kompjuter i počinjem pisati prijatelju u moju tuđinu. Pišem tamo gdje mi je postalo tuđe. Riječi polako izlaze iz mene i čine se trome i pospane, kao da nemaju šta reći ili objasniti. A i nema se, zapravo, više ništa reći ni objasniti. Prijatelji to ionako razumiju, a bitange više ne uzimam za ozbiljno, jer ih, kad mi se pojave, odagnam od sebe k’o dosadne muhe sa revera moga crnoga kaputa. Dragi Igor Mandić uvijek mi je govorio kako treba pisati, pisati i pisati, jer riječi dolaze do ljudi. Nađu svoj put. Odjek. Ipak, trebam li pisati o svemu tome što sam proživio ovih trinaest godina? Ima li smisla, i zašto, napokon? Ja sam se već odavno pomirio sa svojom sudbinom. Znam da sam, na neki način, gubitnik i da se vrijeme koje smo svi skupa proživjeli ovih trinaest godina nije odviše nježno ponijelo prema ljudima poput mene, ali znam i to da sam izabrao put koji su mi nalagali moj moral i moja savjest.", zapisao je Rade Šerbedžija u svojoj knjizi "Do posljednjeg daha".
