Promjena navika sama po sebi nije laka. To su znali još u antičkoj Grčkoj. Evo šta je Aristotel o tome rekao: "Mi smo ono što često radimo. Izvanrednost dakle nije pojedinačno djelo već navika." A mnogi drugi naučnici su otkrili da je čovjek rob navika. Po riječima Čarlsa Nobla: "Prvo mi stvaramo svoje navike nakon toga naše navike formiraju nas."
U svakom slučaju promjena navika je još teža kada pravimo greške u tome. Evo koje bi bile najčešće greške koje se prave u pokušajima da se promijene navike.
Pokušavanje da se promijeni više navika u isto vrijeme: Ovo je najvjerovatnije najčešća greška. Promjena navika zahtijeva mentalan napor. Postoji otpor u ličnosti osobe protiv promjene konkretne navike, koji pokušava da osobu vrati u zonu komfora poznatog ponašanja. A vrlo često se dešava da se suočavamo i sa otporom od strane drugih ljudi. Ti otpori od strane najbližih mogu nastati iz različitih razloga i generalno njihovim motivima se ne treba previše baviti.
Promjena samo jedne navike se može činiti kao sitnica ali, vjerujte, nije. Kakvu korist imamo od toga što hoćemo da promijenimo naš cjelokupni život u jednom trenutku ako iskustvo drugih ljudi pokazuje da je to nemoguće (a istorija nas uči da je to pošlo za rukom samo malobrojnima, kao što su Buda ili Isus).
Ukoliko smo previše dugo čekali da preduzmemo promjenu, pa smo sada nestrpljivi, moramo shvatiti da ukoliko zaista hoćemo da promijenimo svoj život moramo to uraditi strpljivo, korak po korak, naviku po naviku. Moramo prigrliti strpljivost u promjeni navika. Kao u onom poznatoj mudrosti: "Svako putovanje započinje prvim korakom."
Ne dajemo dovoljno vremena da se nova navika u potpunosti usvoji: I ova greška, kao i prethodna, ima veze sa strpljivošću. Većina ljudi ne razumije da je za konsolidaciju navike potrebno njeno ponavljanje najmanje 21 put ili dan. Moje mišljenje je da ovo pravilo važi samo kada je u pitanju ne pretjerano duga ili značajna navika. Ali u svim drugim slučajevima potrebno je više od 21 dana - ponavljanja da bi se neka navika prihvatila kao uobičajeno ponašanje. Zato je preporuka da kada usvajamo novu naviku ili mijenjamo staru, dozvolimo sebi najmanje 60 do 90 dana za njihovo usvajanje, pri tom dozvoljavajući sebi nekoliko perioda privremenog odustajanje ili neuspjeha.
Vraćanje na staru naviku zbog osjećaja komfora koji ona pruža: Promjena je teška ne samo zbog raznih strahova koji je prate već i zbog osjećaja diskomfora koji prati svako odustajanje od starog i dobro poznatog, ma koliko ono bilo negativno. Ponekad se ta neprijatnost osjeća kao tjelesni bol. Tijelo šalje informacije da se dešava nešto što je neuobičajeno. Što u tom slučaju raditi? Tada je potrebno stalno podsjećanje zašto nešto mijenjate. Potrebno je da uporno podsjećate sebe na sve negativnosti koje vam stara navika stvara, kao i na sve prednosti koje će vam njeno mijenjanje donijeti.
Ciljanje na savršenstvo umjesto na poboljšanje: Postoje ljudi koji od sebe zahtijevaju mnogo više nego što je ljudski moguće. Oni za sebe vole da kažu da teže savršenstvu u svemu što rade. Na žalost, savršenstvo je nemoguće. Zbog toga je takvim osobama mnogo teže da promijene neku naviku jer ne prihvataju situacije kada se normalno izgubi ritam i regresirati na staro ponašanje i staru naviku.
Umjesto da sjutra nastave sa usvajanjem nove navike kao da se ništa nije desilo, oni odustaju i pri tom jako sebe okrivljuju ili omalovažavaju. Ako pripadate ovoj grupi ljudi svaki put kada zbog svog perfekcionizma dođete u iskušenje da odustanete, podsjetite sebe da niste Supermen ili Superžena i da je savršenstvo nemoguć cilj.
Bolje je staru naviku zamijeniti novom koje je bolja, nego samo se riješiti stare navike i na njenom mjesto ostaviti prazan prostor: Iskustvo je pokazalo da je mijenjanje navika mnogo uspješnije ako se stare zamijene novim navikama. Ljudi koji samo prestanu sa nekom starom navikom, na primjer da redovno jedu slatkiše, mnogo češće se vraćaju staroj navici poslije određenog vremenskog perioda, u poređenju sa ljudima koji jedenje slatkiša zamijene jedenjem suvog ili svježeg voća.
Psiholozi su ovu pravilnost objasnili činjenicom da ljudski um ne trpi prazan prostor ili vakuum. Sve navike imaju ili su imale neku funkciju u životu osobe. Kada se eliminišu iz ponašanja, za sobom ostavljaju neispunjeni prostor koji traži ispunjenje i ukoliko se ne pronađe kvalitetnije rješenje postojaće težnja da se staro ponašanje vrati.
Učite na greškama i uspjesima drugih ljudi: Bez obzira na to koju naviku pokušavate da promijenite imajte na umu da su to pokušavali i prije vas, sa više ili manje uspjeha. Zbog toga je korisno učiti iz iskustva drugih ljudi. Zašto bismo ponavljali tuđe greške kada možemo da ih izbjegnemo. Isto tako, mnogo je značajnije koristiti se pozitivnim načinima do kojih su drugi ljudi došli u pokušaju da se promijene. Po principu više ljudi više pameti.
Važno je stalno rasti i napredovati u životu, što iziskuje potrebu za promjenom starih obrazaca, ponašanja i navika. Pošto je jasno da to nije lak zadatak treba ga što je više moguće olakšati. Izbjegavanje najčešćih grešaka u tom procesu je jedan od načina olakšavanja mijenjanja destruktivnih navika. Ali iznad svega je potrebno biti strpljiv i uporan. Uz upornost i mudrost sve je moguće.
Izvor: lovesensa.rs; foto: lepotaizdravlje.rs
