Srbiju je pogodila prirodna nepogoda kakva se nije desila u njenoj istoriji. Ovih dana smo učili geografiju Srbije, na desetine riječica, potoka u rušilačkom pohodu na naseljena mjesta, fabrike, polja, ostavljajući za sobom pustoš, uginule životinje i upropašćene ljude. Skoro sedmodnevo neprekidno padanje kiše, nezapamćeno u istoriji ovih krajeva u litrima po kvadratnom metru, imalo je epilog u poplavljenoj skoro čitavoj tzv. Moravskoj Srbiji.
Svakodnevno su se smjenjivale slike kuća, automobila, pomoćnih objekata koji su filmskom brzinom nestajali u mutnim vodama. Ogroman broj ljudi se našao odsječen vodom. Bebe, trudnice, starci…
Razmjere katastrofe: Ljudi su se plašili da napuste svoje kuće ne znajući što će se dogoditi sa njima, sa njihovom imovinom koju su mukotrpno sticali godinama. Mnogima budućnost zavisi od onoga što su ostavili pod vodom. Jedino oni koji su učestvovali u spasavanju unesrećenih ljudi znaju sa čime su sretali, sa koliko su strpljenja morali ubjeđivati ljude da napuste svoje domove, trpeći i uvrede u nemogućnosti da sve ljude odvezu odjednom. Nedostatak čamaca ostavio je mnoge ljude na krovovima kuća, u zgradama, više desetina sati, bez vode i hrane. Dirljiva je bila priča porodice sa malom bebom koja je više sati provela na kuhinjskom stolu.
U međuvremenu su mnoge zemlje poslale organizovanu pomoć, obučene ljude, pa je sve dobilo obrise mnogo organizovanije akcije spasavanja unesrećenih. Crna Gora je među prvima pritekla u pomoć. Prvo su došle ekipe ronilaca, a zatim i jedinice za vanredne situacije iz mnogih gradova Crne Gore i vojska Crne Gore. Formirane su dvije taktičke jedinice profesionalaca obučenih za ovakve situacije, od kojih je jedna opremljena helikopterima. Nije izostala ni materijalna pomoć, naročito flaširane vode za piće kao najneophodnijeg artikla za poplavljena područja sa uništenim postrojenjima za preradu vode. Crna Gora je dala i svoju električnu energiju po cijenama po kojima je to uradila Republika Srpska. Računajući na odnos Republike Srpske prema Srbiji jasno je da se radi po iznimno malim cijenama. Jednom rječju, Crna Gora je pokazala svoje najljepše lice.
Humanost ne poznaje granice: Isplivala je humanost građana Crne Gore u koju kao da smo bili izgubili nadu, naročito prateći predizborne aktivnost u Podgorici. Ako zanemarimo favorizovanje ruskih spasilačkuh ekipa, Srbija je iskazala veliku zahvalnost Crnoj Gori i njenoj nesebičnoj pomoći, i kroz usta srpskih zvaničnika i kroz informativne emisije po ovdašnjim televizijama, koje se se emitovale tokom čitavog dana. Slična pomoć je stizala i iz drugih bivših republika Jugoslavije, pa su se mnogi nostalgično sjećali zajedništva, dirnuti priskakanjem u nevolji nekadašnjih stanovnika Jugoslavije iz novostvorenih država. Naravno, nije ni izostala ni pomoć od međunarodne zajednice od koje se očekuje da će presudno pomoći revitalizaciji nesrećom pogođenih krajeva.
Prirodnu katastrofu u Srbiji mnogi su iskoristili da pokažu svoje zlo lice. Počev od onih koji su podižući cijene robe u svojim trgovinskim radnjama pokušali da ostvare ekstra zaradu, onih koji su htjeli zaraditi trostruko većim cijenama struje u odnosu na cijenu koju je obračunala Crna Gora - pretpostavljate da se radi o “provjerenim srpskim patriotama” iz doba Koštuničine vladavine - onih koji su iskoristili tuđu nesreću da pljačkom dođu do onog što je ostalo čitavo od imovine unesrećenih, do onih koji su putem interneta, društvenih mreža sijali paniku, pišući raznorazne dezinformacije.
Internet manipulacije: Bilo je tu bezobzirnih dezinformacija o pucanju brana, poziva da se ne napuštaju kuće jer neko hoće da nesmetano vrši krađe u samom početku nadolaženja vode, obmanama o (ne)ispravnosti vode,…
Pokazalo se koliko internet može biti mač sa dvije oštrice u ovakvim kriznim i haotičnim situacijama. Recimo, iako je voda u Beogradu bila u potpunosti ispravna, sve zalihe flaširane vode za piće su odjednom “planule” u svim trgovačkim objektima. Koliko se god pokazala destruktivna moć zloupotrebe interneta zabrinjavajuća je lakovjernost onih koji čitaju takve dezinformacije. Srbija nije ostrvo u Tihom okeanu, svi komunikacioni putevi prema okolnim zemljama i Evropi su bili slobodni, posve je neumjesno stvarati paniku u situaciji kada je moguće obezbjediti redovno snabdijevanje vodom i namirnicama i
Paranoja oko HAARP-a: Elementarnu nepogodu u Srbiji iskoristili su teoretičari svjetskih zavera i oni za koje je Amerika “imperija zla”. Po društvenim mrežama su počeli da se vrte montirani klipovi stručnjaka opšte prakse o HAARP postrojenju u Srbiji u vlasništvu
Da razjasnimo o čemu je riječ. Početkom posljednje decenije XX stoljeća razne američke državne agencije, univerziteti i kompanije su krenule u realizaciju HAARP projekta pod patronatom Američkog ministarstva odbrane. HAARP (Program aktivnog auroralnog istraživanja visoke frekvencije) navodno služi za istraživanje polarne svetlosti i radio komunikacije, međutim ono što se takođe provlači u opisu posla HAARP-a je i zaštita teritorije Amerike od napada balsitičkim raketama. Kažu da taj projekat propao i da ne postoji više na Aljasci.
Priča oko HAARP-a u Srbiji je nastala kada su neki žuti mediji, prije svega Pravda, počeli da objavljuju priče o tome kako je HAARP instaliran u Srbiji, tačnije u Barajevu, i kako on prevashodno služi da kontroliše umove Srba, sa ciljem uništenja nacije. Antiamerički aktivisti su počeli po opštini Barajevo da traže HAARP na osnovu slike koju su viđeli u novinama. Da sprdnja bude veća, niko im nije rekao da se taj HAARP sistem sa slike iz novina nalazi na Aljasci i da je veličine 14 fudbalskih stadiona. Pošto su pretražili bezuspješno svaki kamen i žbun to ih nije razuvjerilo već su unaprijedili HAARP u sofistiraniji mehanizam za koji nijesu potrebne tako velike antene.
Uglavnom: tupava priča je ostala. Još kad su na mapi pozicija antena za istraživanje radio-talasa niske frekvencije koje koristi američki univerzitet Stenford ugledali da postoji uskopojasna prijemna antena prečnika 2,6 metara na krovu zgrade Instituta za fiziku u Zemunu, koja služi za merenje jačine signala iz Gekona, a čiji radijus u najluđim snovima dostiže stotinak metara, čitava priča je dobila obrise vasionske antisrpske zavjere. A onda su korifeji razotkrivanja svjetske zavjere protiv Srba otkrili kako je ciklon iznad Srbije stvoren putem HAARP-a, potkrepljujući to gomilom pseudonaučnih gimnastika uma i podatkom kako će se sve to potvrditi zemljotresom niskog inteziteta. Kao, to je nešto što prati ovakvu vremensku katastrofu koju izaziva HAARP. Rok za zemljotres - dva dana nakon prestanka ciklona. Pretpostavljam kad Analitika objavi ovaj tekst - znaćemo "istinitost" ovih naglabanja.
Doprinos SPC histeriji mržnje: Kolika je lakomislenost i odsustvo logičkog premišljanja dovoljno govore ankete koje su sprovedene ovih dana. Od 1405 ispitanika u Srbiji, 48 odsto je optužilo zapad za nesreću u Srbiji i HAARP postrojenja, 35 odsto je navelo božju kaznu zbog odsustva morala. Za ovaj drugi procenat pobrinula se SPC i njen patrijarh svojom manipulacijom i zloupotrebom nesreće da se obračuna sa LGBT populacijom. Amfilohije Radović je iznio veoma zanimljivu tezu: naime on tvrdi da su poplave u Srbiji “božji dar” jer su opomena srpskom narodu da “krene pravim putem”. Sve to inspirisan pobjedom Končite Vurst na Eurosongu. Valjda je on jedan od rijetkih, zajedno sa gorepomenutim trgovcima i prodavcima struje, koji se obradovao poplavama po Srbiji i vidio u njima dobar znak.
Patrijarh SPC Irinej sve više i više pokazuje svojim izjavama i ponašanje da nikome nije jasno što ga je to kvalifikovalo za patrijarha.
Na kraju, samo 11 odsto ispitanika je navelo da se radi prirodnoj katastrofi koja se dešava kad-tad i 6 odsto da su poplave u Srbiji posljedica globalnog zagrijavanja. Sve ovo govori da smo danas skloniji iracionalnosti više nego u ijednom periodu u posljednji 100 godina.
Twiter političar: Ne mogu se sjetiti nijednog događaja manjih razmjera od poplava u Srbiji, a kamoli ovakvih razmjera, da prođu bez lidera Pokreta za promjene Nebojše Medojevića.
Odgovarajući odgovor je dobio od medija u Srbiji. Ja te odgovore neću navoditi jer držim do pristojnosti i izbjegavam teške riječi. Ono što me fascinira jeste lakoća izgovaranja vrlo siptomatičnih rečenica od nekoga ko se profesionalno bavi politikom duže od decenije. Toplo mu preporučujem da prvo napiše to što namjerava, a onda prenoći i śutra pritisne enter.
Nije mi do njegovog ugleda, takođe znam da mu ne mogu nauditi jer će oni kojima ne smeta nikakva gadost i dalje glasati za njega, već me je sramota što predstavlja instituciju države Crne Gore, kao poslanik crnogorskog parlamenta.
Slobodan JOVANOVIĆ
