Na rubovima eseja, s mijenjanjem diskursa i baš nimalo ne baštineći na tradiciji matične književnosti, Nikolaidis se pokazao kao razorni i bezobzirni pripovjedač koji ima smisla za grotesku, ali i nadu u drukčiji svijet koji simboliziraju neke knjige i omiljeni bendovi, kaže se u kritici koju potpisuje Jagna Pogačnik, a koja je objavljena na hrvatskom portalu Moderna vremena info.
- U romanu "Sin" zameci su upravo objavljenog romana "Dolazak", prije svega koncentrisanjem na priče iz crne kronike, knjige o serijskim ubicama koje čita glavni junak Konstantin koji šeta gradom i ulazi u situacije kojim dominira tema oca i sina koja će se razviti u novom romanu.
"Dolazak" u žanrovskom smislu posjeduje "mamac za čitatelje" jer započinje kao kriminalistički roman u kojem je glavni lik privatni ulcinjski detektiv, a početna scena rezervisana za strašno krvoproliće jedne porodice. No, već konstatacijom kako je posao detektiva zapravo "pronalaženje priča koje će ljudi prihvatiti kao istinu", dakle stvaranje fikcije, kao i motivom snijega koji pada u junu, jasno je kako neće biti riječi o klasičnom krimiću. Uplićući u priču e-mailove koje detektiv dobija od svoga nikada priznatog sina koji se liječi na jednoj austrijskoj psihijatrijskoj klinici i na osebujan način učestvuje u istrazi, Nikolaidis otvara temu oca i sina koje je ovdje stavljena u kontekst uništavanja knjiga kao specifičnog oceubistva.
Istovremeno, atmosfera grada ovdje više nije samo predapokaliptična, već se radi o vrlo konkretnim detaljima jednog od mnogih datuma kada je čovječanstvo očekivalo apokalipsu. Ponovo vrlo kritičan prema primitivizmu kao "suštini ovdašnje kulture", koji se kontrastira uređenom Beču i kasnije ustanovi iz koje se javlja nepriznati sin, Nikolaidis je čekanje apokalipse i rješavanje vrlo konkretnih krvavih ubistava upakovao u lacanovska promišljanja, religiozne asocijacije, promišljanje matrice po kojoj se zbiva osobna i globalna povijest i nihilističku sliku čovječanstva kao "ploda brižljive selekcije najgorih", pri čemu se najviše treba čuvati upravo onih koji su nam najbliži.
Susret oca i sina kao najavljena mogućnost prekinuta je naglim svršetkom romana, a on se trebao dogoditi nakon što je smišljena fikcija razrješenja ubojstava i čekana apokalipsa nije nastupila jer se zapravo već odavno odvija. Tako su dva dolaska, baš kao i Knjiga dolaska o kojoj je sin pisao svome ocu, ostala nerealizirana ili uništena, a predapokaliptične ispovijesti grijeha, kao i proroci apokalipse u umjetnosti, ostali kao strašan kažiprst uperen na ono što upravo živimo. Kao i u prethodnim romanima Nikolaidis je ponovo pesimističan, bez ikakvog uporišta za upoređivanje i jako dobar - kaže se u kritici Pogačnik.
Podsjetimo, roman „Dolazak“ Andreja Nikolaidisa, koji je na engleski jezik preveo Vil Firt (Will Firth), a objavila nezavisna izdavačka kuća Istros Books, promovisan je u aprilu 2012.
- Dolazak je eksplozivna mješavina na tri nivoa: kao klasična, tvrdo-kuvana detektivska priča, kao priča o dolazećoj globalnoj katastrofi i kao opis svakodnevnog života u malom balkanskom gradu. Zamislite da Dashiell Hammett sreće Umberta Eca, a onda zajedno sreću Orhana Pamuka! Kada bi bilo pravde na ovom svijetu, Nikolaidisov roman bi postao bestseler veći od romana Jamesa Pattersona ili Johna Grishama. Ali kako nema pravde na ovome svijetu, nadajmo se da će božanski hir ovaj suludo čitljivi page-turner učiniti ogromnim uspjehom - zapisao je tada Slavoj Žižek povodom engleskog izdanja Nikolaidisovog romana.
