Ko i kako eksploatiše šljunak iz crnogorskih rijeka pitanje je na koje - nije lako dobiti odgovor. Tačnije, kada su u pitanju koncesije koje izdaje država stvari su nešto jasnije, ali javna je tajna da posljednjih dvadesetak godina od vađenja pijeska iz naših vodotoka zarađuju i oni koji taj posao rade ilegalno, bez ikakvih dozvola.
Da se rijeke surovo eksploatišu radi brze zarade znaju svi, a najslikovitiji - bolje reći: najtužniji - primjer našeg odnosa prema rijekama najbolje se vidi upravo na Morači. Ako se zaputite prema zetskom selu Vukovci dovoljno je da bacite pogled preko mosta i vidite da se korito rijeke posljednju deceniju promijenilo do neprepoznavanja.
Direktor Uprave za vode Zoran Janković kaže za Portal Analitika da od ušća Sitnice do Skadarskog jezera koncesija nema, a da li se šljunak tamo vadi neplanski - ne zna. To je, objašnjava, nadležnost Uprave za inspekcijske poslove.
“Cijevna komerc reguliše tok”: U ovom dijelu Morače su tako, regularno, jedino bageri preduzeća “Cijevna komerc”, koje, nizvodno od Ponara, radi posao regulacije vodotoka prema Projektu regulacije donjeg toka Morače. Janković kaže da su raspisali tender kroz privatno-javno partnerstvo za regulaciju toka i da se jedino javila “Cijevna komerc” koja, kako je kazao, “uređuje korito od Ponara na niže i vrši vađenje šljunka”.
Prema riječima Jankovića, koncesija ima na gornjem toku Morače, i prema dokumentaciji u koju je Portal Analitika imao uvid, šest koncesionara eksploatiše šljunak. Šljunak se vadi u MZ Lješkopolje na lokalitetima Mišurica, Radovina i Zabrani, kao i u MZ Bioče na lokalitetima Sjevernica i Dromira, te u Donjoj Gorici na lokalitetu Muljage. Kada su u pitanju ostale crnogorske rijeke, u 2011. i 2012. godini za eksploataciju šljunka na Limu izdato je 11 koncesija, na Tari 4, Grčaru 3, a na Ibru i Gračanici po jedna koncesija.
Direktor Uprave za vode naglašava da Vlada donosi odluku o koncesijama, a na pitanje koliko su strogi uslovi koje koncesionar mora da ispuni, Janković nam daje dokument u kome je preko dvadesetak mjera, od neophodnog geodetskog snimanja terena prije početka i nakon završetka eksploatacije, do vođenja uredne dokumentacije o izvađenim količinama šljunka.
No, kako to obično kod nas biva, problem je što u brzu zaradu od vađenja šljunka na crnogorskim rijekama ulaze mnogi koji nemaju potrebne dozvole, a pitanje je i koliko je moguća kvalitetna kontrola koncesionara s obzirom da Uprava za inspekcijske poslove ima samo dva inspektora za vode.
Imamo svojevrstan “juriš” na rijeke - naglašava za Portal Analitika dr Danilo Mrdak, sa Prirodno matematičkog fakulteta u Podgorici, koji je doktorirao iz oblasti biodiverziteta rijeka.
Upitan kako vidi problem eksploatacije šljunka koji je posebno ostavio tragove na koritu Morače, Mrdak kaže da je to uništavanje jedne rijeke u njenom srednjem i donjem toku koji smo sami proizveli i za koji ćemo mi plaćati da bi se sanirao, kako kaže, mi građani, a ne neko ko je doveo do takvog stanja.
Da se ne isplati ne bi vadili: Na konstataciju iz Uprave za vode da je eksploatacija manja nego prije par godina, jer je manja i potražnja za šljunkom zbog smanjene gradnje, naš sagovornik jednostavno odgovara: da to nije isplativ posao - ne bi bilo ovakvog “juriša” na rijeke.
„Imamo problem sistemske prirode a to je, koliko ja znam i koliko me oči služe, da nema kontrole, ili bar nema dovoljne kontrole, same legalne eksploatacije i da je upitan konzistentan pristup u odabiru lokacija“.
Uprava za vode, kako nam je kazao direktor Zoran Janković, ima Projekat regulacije vodotoka Morače od ušća Sitnice do Ponara, koji je radio renomirani Institut „Jaroslav Černi” iz Beograda i prema njemu u Morači ima viška šljunka od od 3 i po do 4 miliona kubika. Da bi vodotok rijeke na ovom potezu bio saniran potrebno je oko 25 miliona eura. Janković naglašava da javnost nije bila uopšte zainteresovana za Projekat, a sa druge strane, kaže, “nevladine organizacije i ekolozi samo prozivaju i često pričaju napamet”.
Na ovu primjedbu direktora Uprave za vode dr Danilo Mrdak kaže da mu je postojanje projekta zaista nepoznato, i da je bilo krajnje odgovorno da se jedna ovakva studija sačini.
“Dobro je što postoji Projekat, ali je problem druge prirode a to je, da li će tih 25 miliona za sanaciju rijeke Morače da plate građani, ili će barem dio toga novca morati da daju sami koncesionari, jer treći nema ko, a koncesionari su u velikoj mjeri doprinijeli ovakvom stanju”, kaže Mrdak.
Upitan kako komentariše intenzivnu eksploataciju šljunka sa stanovišta ekologije, sagovornik Portala Analitika naglašava da jedino isušivanje riječnog toka može biti gore po njegov živi svijet od ovakve eksploatacije šljunka.
“Za riječni ekosistem fauna benotsa i obrast algi, organizama koji žive na riječnom dnu, su od esencijalnog značaja baš kao i plankton za mora i okeane. Čitav lanac ishrane u rijeci upravo je znasnovan na ovim organizmima, pa stoga ne treba velika mudrost da se predvidi što se dešava u ekosistemu kada se riječno dno ispira i uklanja iz rijeka", ističe docent sa Prirodno matematičkog fakulteta.
Napominje da je primarni razlog zbog kojega se iz nekog riječnog korita uklanja sediment održavanje plovnog puta ili regulacija plavnih talasa.
“Teza da se to ‘mora raditi jer rijeka stalno nanosi novi sedimet’ jednostavno ne stoji, jer za nekoliko miliona godina koliko Morača teče nije došlo do njenog zatrpavanja. Drastične promjene u njenom vodotoku, naročito u donjem dijelu toka kroz Zetsku ravnicu, nastale su upravo u posljednjih dvadesetak godina otkada se intezivno, što legalno što ilegalno, eksploatiše sediment iz njenog korita, kaže Mrdak.
S druge strane, direktor Uprave za vode Zoran Janković naglašava da se šljunak eksploatiše na onim mjestima na kojima se eksploatacijom doprinosi očuvanju i poboljšanju vodnog režima.
“Producija Morače je godišnje oko 200 do 250 hiljada kubika nanosa šljunka. Korito Morače meandrira jer se ono zatrpava i Projekat o regulaciji toka je urađen upravo da bi se riješio ovaj problem. Morača se izliva, a priča se kako nije dobro vađenje šljunka. Ako se šljunak vadi i korito je time dublje zar nije logično da je zbog toga manje poplava", kaže Janković i objašnjava da niko ne pominje što se uradilo u Grbavcima.
“Niko ne govori o tome kako je u Grbavcima urađena brana i da bi Grbavci plavili da to nije urađeno. Nakon toga su tamo došli neki ljudi koji rade bez dozvole, bez papira, a mi kao Uprava za vode nismo u mogućnosti da to spriječimo, naglašava Janković.
Nedovoljno inspektora: Smatra da je osnovni problem što Inspekcija za vode nema dovoljno inspektora i ističe da je neophodna bolja saradnja sa opštinama, kako bi se uključili komunalni inspektori.
“Opština treba takođe da kontroliše ovu oblast, ali i saobraćajna policija. To bi dalo najbolje rezultate. Kada se izvadi šljunak on mora ući u saobraćaj. Ako nema papira porijekla robe onda je jasno da nešto nije uredu. Moraju zajedno raditi Poreska uprava i saobraćajna policija, jer za svaki kubik pijeska treba izdati fiskalni račun. Jedino je rješenje u kvalitetnijoj kontroli koja bi se obavljala u koordiniranoj akciji", naglašava Janković.
Direktor Uprave za vode podsjeća da se nekada jedino država bavila eksploatacijom šljunka, a problem je, kaže, nastao kada je 1999. godine sve pojednostavljeno i kada smo odjednom dobili sedamdesetak koncesionra.
“Država treba da formira jedno preduzeće koje će se baviti uređenjem korita rijeka i vršiti stručni nadzor. Nama su veći interes regulacioni radovi nego eksploatacija pijeska, ali smo to u jednom trenutku pojednostavili, stavili pod koncesije. Potrebno je da država napravi regulacione radove na svim vodotocima u Crnoj Gori i preuzme brigu o rijekama", naglašava Janković, i napominje da nije često lako sprovesti neophodne regulacione radove.
“Znate, ovdje nije uvijek lako izaći na kraj sa ljudima koji su vlasnici imanja pored rijeka. Imali smo probleme u Kolašinu da nam ne daju da radimo regulacione radove jer se imanje nalazi na obali. Dođe čovjek i kaže da ne da se radi jer je tu njegovo imanje. To se kod nas dešava, iako je u pitanju javni interes. Morate onda da pokrenete razne procedure, a dok se sve to završi prođe par godina i sve popolavi. To se sve dešava jer je kod nas postala bitnija laička javnost, nego stručna, jer laička dobija vIše prostora u medijima”, smatra direktor Uprave za vode.
Kaže da ekolozi uporno ponavljaju da je za sve kriv čovjek, a da zaboravljaju kakva je snaga prirode.
“Moj đed pamti Skadarsko blato I, ako niste znali, Žabljak Crnojevića je nekada bio žitnica, a sada je pod vodom, jer je došlo do velikih prirodnih promjena. Od 1886. imali ste dug period kiša, koji je trajao desetak godina. Bile su to padavine nezabilježene do tada. Uticale su na snagu Drima koji je skrenuo tok, djelovao na Bojanu, što se odrazilo na rast nivoa Skadarskog jezera. Na Berlinskom kongresu je donijeta odluka kojom je Turska obavezana da izvrši regulaciju Drima, kako bi se obradive površine u Crnoj Gori sačuvale, jer su bile zatrpane zbog skretanja Drima”, podsjeća Janković.
Nesumnjivo, priroda zna da iznenadi, i poseno ne prašta greške koje čini čovjek.
Hidrolog dr Mihailo Burić naglašava za Portal Analitika da stoga režim eksploatacije treba da bude u okvirima ravnoteže šljunka i pijeska koji se eksploatiše sa količinom koju vodotok donosi u određenom vremenu.
“Nažalost kod nas se ne vrše sistematska mjerenja ni lebdećeg ni vučenog nanosa, tako da mi i ne znamo tačno koliki je pronos nanosa, odnosno količina nanosa koji protekne kroz vodotok. Lebdeći nanos uveliko zapunjava korito Skadarskog jezera, a da mi, izgleda, nijesmo svjesni toga, zato što se najsitniije čestice deponuju na kraju vodotoka.Vučeni nanos pijeska i šljunka mijenja položaje svojih depoa, i moze se eksplotisati, ali veoma planski kako bi se uskladio režim eksploatacije, režim vodotoka, negativna erozija, rušenje obala i drugi efekti.Ovo posebno važi za zonu eksploatacije šljunka prije ušća Morače u jezero i ona bi se morala vršiti pod stalnim i strogim stručnim nadzorom, kada bi mogla imati i pozitivne efekte”, kaže Burić.
No, problem je upravo u nadzoru, ili bolje reći u prepuštanju stihiji, kada je u pitanju eksploatacija šljunka na Morači, ali i drugim crnogorskim rijekama.
Eksploatacija bez papira: Kako su Portalu Analitika saopštili iz Uprave za inspekcijske poslove “najčešće evidentirani prekršaj je eksploatacija šljunka bez predhodno pribavljene vodne saglasnosti”.
“Inspekcija za vode je tokom ove godine na rijekama Morači i Cijevni zbog nelegalne eksplaotacije šljunka i pijeska podnijela jednu krivičnu prijavu, izdat je jedan prekršajni nalog i u četiri slučaja zabranjena eksplaotacija šljunka”, saopštili su iz Uprave.
Ako se uzme u obzir da bageri znaju iznenada da se stvore u koritu rijeka, a da su svi sagovornici Portala Analitika saglasni da sadašnja kontrola onih koji su odlučili da novac zarađuju na legalan ili nelegalan način na crnogorskim vodotocima nije dovoljna, možda je trenutno jedino izlaz onaj koji pominje dr Danilo Mrdak.
Nakon dvadeset godina nekontrolisanog korišćenja šljunka iz Morače, eksploataciju, kaže, treba zabraniti, a koncesionare uputiti da koriste šljunak na Ćemovskom polju.
Suzana KAPETANOVIĆ
