Jubilarno izdanje Decembarske umjetničke scene svečano je otvorio gradonačelnik Podgorice, Miomir Mugoša, istakavši značaj ove manifestacije.
- Zaista je srećna okolnost što DEUS, koji već 20 godina daje značajan doprinos kulturnom životu Podgorice, počinje izložbom ovog tihog i blagotvornog čovjeka i velikog slikara – rekao je prvi čovjek Glavnog grada.
On je podsjetio prisutne da je Filip Janković rođen 1935. godine u Podgorici, i studirao u klasi likovnih velikana kao što su Ljubica - Cuca Sokić, Milo Milunović, Nedeljko Gvozdenović. Iz biografije ovog poznatog stvaraoca Mugoša je još istakao završenu magistraturu (1964. godine), usavršavanje u Parizu, život i rad u Njemačkoj, kao i radne boravke u Grčkoj, Holandiji, Francuskoj, Italiji, Engleskoj.
- Gotovo pet decenija na neizmjenjivim stvaralačkim premisama i principima, slikar Filip Janković izražava brojne mijene ukusa i estetskih kriterijuma. Njegov stvaralački opus ne samo veoma bogat brojem djela, nego je i vrlo osoben, raslojen i raznovrsan, stoga zasluženo ima istaknuto mjesto na crnogorskoj stvaralačkoj sceni. Iz opširnog tematskog ciklusa koje umjetnik stvara posljednjih godina, pred nama se nalazi 67 njegovih radova – zaključio je Mugoša na otvaranju izložbe.
Janković se u renomiranoj podgoričkoj galeriji Muzeja i galerija Podgorice predstavio novim radovima prvi put nakon velike retrospektivne izložbe priređene prije pet godina, i one koju je prije godinu dana realizovao na UDG-u.
- Sve slike su nastale posljednjih pet, šest mjeseci. Nevjerovatno je i za mene, jer nisam nikada toliko radio u jednom kratkom vremenu. Ali, nisam slikao zato što mi trebaju slike, nego što sam osjetio potrebu i imao sreću i priliku da se odvojim i radim, da ne pravim pauze, da ne idem nigdje. Sada, osjetio sam potrebu da sve slike vidim najedno, jer u ateljeu mogu da ih vidim tri, četiri – ne više. I zadovoljan sam urađenim – kaže poznati podgorički umjetnik za Portal Analitika.
Osvrćući se na ranije stvaralačke faze, Janković potcrtava lične promjene koje su tome bile uzrok ili posljedica.
- Imao sam period koji je za mene bio prilično važan, kada sam osjetio da sam, na jednom broju slika, napravio ono što sam želio, tačnije u tom pravcu, ali ne do kraja ono što sam htio. Bilo je dosta slika koje sam ostavio, sačuvao, i za koje mogu da kažem da su nešto što sam do tada mogao. Nakon toga, oko 2000. godine, mislim da sam otišao dalje, ali to nikada nisam potvrdio. Međutim, sada imam osjećaj da sam u jednom broju slika u tom trenutku otišao dalje od ranijeg perioda. A sada sam to, možda, uradio i u cjelini. Uradio sam sve ono što sam mogao i zato se osjećam dobro.
Za njegovo dobro raspoloženje tokom stvaralačke faze uvijek je zaslužna muzika.
- Mene muzika ohrabruje, ona mi stvara slike. Kada slušam muziku koja je prava, koja me pogodi, povuče, onda nemam granica, mogu da napravim sve. I kada slušam muziku, onda se „opijem“ i slikam.
Možda je i ta opijenost uticala da su sva platna, koja su juče prvi put zvanično predstavljena likovnoj publici u Podgorici, bez naziva, a umjetnik to objašnjava na sljedeći način:
- Teško je ove slike nazvati čak i mrtva priroda. Zato sam ih ostavio bez naziva, jer to su za mene - slike koje sam imao negdje u sebi, i teško da još nešto mogu da dodam. Ali, nisam imao namjeru da nešto opišem, već da naslikam slike sa nekom svjetlošću, bojama, ritmovima koji su moje dosadašnje iskustvo, moja potreba. U njima sam malo više shvatio sebe, što mi treba, što mogu, i shvatio da ću moći još nešto da naslikam, a možda i odem dalje, ako bude vremena – zaključuje Janković.
U katalogu za ovu izložbu, istoričarka umjetnosti Petrica Duletić je zapisala:
- Do ovako jasnih vizija i mogućnosti njihovih realizacija mogao je doći samo slikar koji je prevladao u sebi većinu dilema i predrasuda, slikar koji je ostao trajno vezan slici kao površini, planu kao sredstvu kaptiranja istančanih svjetlosnih dejstava, koji je ostao najduže vezan za motive Podgorice i primorja.
