Tako je predstavu po tekstu jednog od najznačajnih savremenih dramaturga regiona, Igora Bojovića, zamislio renomirani poljski reditelj Jaroslav Antonjuk. Gradsko pozorište je za ovu produkciju okupilo izuzetan umjetnički tim, koji će narednih dvadesetak dana intenzivno raditi na novom naslovu Lutkarske scene tog teatra. Kako je istakla direktorica Ivana Mrvaljević, potrudili su se da dovedu najbolje iz svijeta savremenog dramskog stvaralaštva za najmlađe.
- „Ružno pače” koje ćemo premijerno vidjeti 7. decembra na sceni DODEST, je predstava visokog umjetničkog, estetskog i edukativnog karaktera, kojom dokazujemo da smo ozbiljan teatar koji prati svjetske trendove i da je doraslo produkcijskim izazovima. I namjera nam je da sa ovom predstavom učestvujemo na brojnim festivalima.
Pažnju svakako već na početku rada, koji je najavljen upravo jučerašnjom konferencijom za novinare, najveću pažnju privlači ime Igora Bojovića. Ovaj višestruko nagrađivani dramaturg, čije se ime toliko često u posljednjih nekoliko godina pominje, ne ostavlja dilemu koliko je podgorički teatar pažljivo birao što će biti njihova naredna produkcija.
- Andersenovu bajku o odrastanju sam više vezao za današnje vrijeme i dao joj narativnu notu, a moje ružno pače je jedan pilot koji će publici pričati o svom odrastanju – kazao je on.
Bojovićeva zamisao je i da Andersen bude - lik na sceni koji će pokrenuti cijelu priču.
- Ovo je komad o ozbilnnim problemima odrastanja, ali nije tako tragičan kako može da izgleda na prvi pogled. Volim da se poigravam sa tekstom, da radim u stihu koji je vrcav, a koji djeca vole. Smatraću da je predstava uspjela ako se djeca raduju, a roditelji sjete svog djetinjstva - kazao je tekstopisac poznat crnogorskoj publici po mnogim naslovima: od „Ženidbe kralja Vukašina“ do „Crvenkape“.
Jaroslav Antonjuk potcrtava da je Bojovićev tekst, iako namijenjen djeci, sve osim – banalan. Ipak, on glavnog lika komada vidi više kao „klovna bliskog publici, koji kroz razne slike s njom dijeli sjećanje na djetinjstvo“.
- Ne mogu da kažem kakva će predstava na kraju biti, jer je za sve nas koj na njoj radimo to pravi eksperiment. Biće puno nostalgičnog prisjećanja, ali i duhovitih momenata. Stalo mi je da ovo bude prava porodična predstava, jer svi mi nosimo neko ružno pače u sebi. Čovjek često biva napadan i moramo konačno da govorimo o toleranciji. A tolerancija je poenta ove predstave – naglasio je Antonjuk, i dodao kako je za njega lik Andersena, u stvari, anđeo-čuvar koji će spasiti glavnog lika onda kada mu bude najteže.
Uz reditelja Antonjuka, iz Poljske je takođe stigla scenografkinja i kostimografkinja Eva Farakašova, koja već dugi niz godina radi u zemljama regiona. Ona je kazala joj prvi projekat u Gradskom pozorištu predstavlja poseban izazov, jer priču koju je od djetinjstva smatrala tragičnom, sada treba da predstavi na sasvim suprotan način. Uz nju, autorski tim čini i kompozitor Bogdan Šežepanski.
Uloge tumače već poznata imena Gradskog pozorišta: Branko Ilić, Dejan Đonović, Dijana Dragojević, Pavle Ilić i Katarina Krek. I dok je za nosioca glavne uloge Branka Ilića „Ružno pače“ Bojovića pravi način na koji jednom trogodišnjem djetetu možete ispričati ovu bajku, za Đonovića je to ujedno priča za odrasle.
- Nema pozorišta koje je za djecu, a nije za odrasle. Postoje samo neki odrasli koji nisu za pozorište – zaključuje on.
K.J.
