Naime, oluja koju je prvi pronašao astronom Đovani Domeniko Kasini, još u 17. vijeku, iako je odavno trebala da potroši energiju, ovaj supervjetar stalno dobija novu energiju iz nižih slojeva atmosfere, što je pokazao kompjuterski model razvijen na Harvardu.
Crvena oluja se nalazi između dvije jake struje vjetrova, koje duvaju u različitim smjerovima i usporavaju okretanje mrlje.
„Mnogo procesa pomaže gašenju oluje poput one na Jupiteru. Turbulencija i talasi u oluji rasipaju energiju njenih vjetrova i tako se gubi mnogo energije, što bi za posljedicu moglo da ima gašenje mrlje. A ipak, mrlja još postoji", kaže profesor Pedram Hasanzadeh sa Harvarda.
Sa kolegom Filipom Markusom, profesorom sa Univerziteta u Kaliforniji, on je napravio kompjuterski model superoluje. Njihov model bio je trodimenzionalan i u visokoj rezoluciji.
„Naučnici su u prošlosti ignorisali vertikalno kretanje gasova, jer su mislili da ono nije važno ili su koristili jednostavnije jednačine", objašnjava Hasanzadeh. Ipak, oni smatraju da je vertikalno kretanje gasova ključno za postojanje crvene mrlje.
Kako vrtlog gubi energiju, vertikalno kretanje uvlači vrele gasove iz viših slojeva atmosfere i hladne gasove odozdo, čime se potrošena energija nadoknađuje.
Neki naučnici ranije su vjerovali da veliki vrtlog usisava manje oluje, ali su već pojedini modeli dokazali da to nije tačno.
Hasanzadeh kaže da njegov model nije objasnio baš sve detalje superoluje, kao i da je moguće gutanje manjih oluja.
rts.rs
foto: dailymail.co.uk
