To bi bio siže čak tri i po sata polemika na Okruglom stolu o Nacrtu zakona o kinematografiji koji je juče održan u Ministarstvu kulture na Cetinju. Novac je, kao i uvijek, bio centralna tema, a posebna pažnja bila je usmjerena na modalitetete finansiranja Filmskog fonda od taksi koje bi određene kompanije u Crnoj Gori plaćale. Tim prije što su o finansiranju govorili i oni koji već na sličan način obezbjeđuju svoje prihode.
Dragica Milić, direktorka Direktorata za kulturno-umjetničko stvaralaštvo, koja je bila i medijator ovog Okruglog stola, za Portal Analitika podsjeća da ključni djelovi u Nacrtu zakona o kinematografiji, o kome se raspravljalo, treba da prekinu trend stagnacije i daljeg propadanja kinematografije u Crnoj Gori.
- U fokusu novog zakona su tri veoma značajna pitanja koja treba da doprinesu ne samo održivosti samog sektora ubuduće, nego i da unaprijede crnogorsku kinematografiju, koja je već godinama na granici održivosti. Prvo je osnivanje javne ustanove Filmski centar koja će se baviti svim problemima savremene filmske produkcije, međunarodne promocije, stručnog usavršavanja, angažovanja mladog crnogorskog filmskog kadra i mnogim drugim. Drugo pitanje su podsticajne mjere za inostrane producente, čijom primjenom bi trebalo da se poveća broj inostranih snimanja u Crnoj Gori sa izuzetnim ekonomskim benefitima. I treće pitanje su dodatni izvori finansiranja kinematografije. Pored obaveznog izdvajanja države, opština, donatora, sponzora - kako je to bilo uobičajeno i do sada - ovaj nacrt zakona uvodi Filmski fond kao nešto što je iskustvo i regiona i Evrope. Iz Filmskog fonda bi trebalo da se finansira sve ono što je, takođe zakonom, definisano kao javni interes u kinematografiji.
Filmski fond bio je juče „kamen spoticanja“ mnogih – i onih koji su branili način izdvajanja za njegov budžet, i onih koji su za to željeli drugačije modele ili, pak, nisu smatrali da buduće takse treba na njih da se odnose.
- Obveznici plaćanja određene naknade za Filmski fond – a zakon ih prepoznaje kao javne i komercijalne emitere sa nacionalnom pokrivenošću, kablovske operatere, internet provajdere, itd. – u obavezi su da izdvajajaju na godišnjem nivou određeni procenat u odnosu na ostvareni godišnji prihod, za finansiranje kinematografije i sve njegove komplementarne djelatnosti – precizira Milić za naš portal.
No, kako bi se ne bi ponovila situacija iz 2008. godine, kada je prethodni Zakon definisao taksu koja je godinu dana kasnije ukinuta kao „biznis barijera“, i kako bi prikupljanje sredstava, jednako kao i njihovo trošenje, bilo u potpunosti transparetno, radna grupa Ministarstva kulture za rad na ovom zakonu je za svakog od obveznika definisala specifične takse. Takse se sada kreću od pet odsto za bioskopske operatore, do 0,2 odsto ostvarenog godišnjeg prihoda za operatore javnih komunikacijskih mreža, uključujući pristup internetu.
Film iz filmskog ugla: Milić je Okrugli sto otvorila podsjećanjem da je kinematografija „jedina oblast kulture koja nije bila zakonski adekvatno regulisana“, i da se konačno odgovarajući zakon, čiji je Nacrt Vlada usvojila nacrt početkom oktobra, od 14. oktobra od 23. novembra na Javnoj raspravi. Ona je posebno zadovoljstvo izrazila prisustvom crnogorskih filmskih radnika; tu su bili producenti Sehad Čekić i Ivan Đurović i reditelji Marija Perović, Nikola Vukčević, Željko Sošić, Nemanja Bečanović i Andro Martinović, ujedno ispred Crnogorske kinoteke. Dalje je istakla i dodatne načine prihodovanja koji bi se – direktno ili indirektno – generisali iz kinematografije, poput filmskog turizma od kojeg je Srbija u 2011. godini zaradila osam i po miliona eura, a sam Prag zaradi čak 90 miliona eura.
A onda se došlo do izvora finansiranja budućeg Filmskog fonda koji bi na godišnjem nivou, kako nam je Milić ranije kazala, godišnje prikupio 700.000 eura. Taj novac treba da bude sakupljen iz stranih fondova, državnog i opštinskih budžeta, od javnih emitera, operatora kablovske televizije i interneta, bioskopskih operatora. Ugledajući se na okruženje i evropsku regulativu, predloženo je da operatori interneta iz ukupnog prihoda izdvajaju „skoro minimalnu stopu od 0,2 odsto“.
Martinović je podržao predstavljeni Nacrt zakona, i dodao da je riječ o „kvatlitetnom tekstu koji daje priliku da se uredi oblast kulture koja je sistemski neriješena Zakonom o kulturi“. Uz podsjećanje da je prema prethodnom zakonu Crnogorska kinoteka obavljala dobar dio dužnosti koje će imati ubuduće imati Filmski centar - što je predstavljalo presedan u kinematografiji – on je otvorio centralnu temu rasprave.
- Firme koje raspolažu novcem i uticajem, opstruirali su sprovođenje prethodnog zakona. Zato je bitno da se ovaj zakon donese i, još više, sprovodi – kazao je i dodao da, u protivnom, u Crnoj Gori neće više biti onih koji će se usuditi da se bave filmom.
Marija Perović je saglasna sa Martinovićem, i smatra da je regulisanje prihoda od pojedinih usluga, konkretno za prenos audio-vizuelnih sadržaja, koje ne čine samo filmovi, prava rijetkost.
- Godišnji prihod takvih firmi je veliki zahvaljujući najatraktivnijem audio-vizuelnom saadržaju, a to su filmska djela, posebno domaće kinematografije. Danas su ovdje filmski autori koji ne posjeduju nikakvu kontrolu nad distribucijom svojih djela ovim putem – istakla je ona.
Internet provajderi i ostali: Tomo Knežević, predstavnik Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije, bio je prvi u nizu onih koji su u potpunosti za podršku zakonu, ali ističe:
- Moramo biti svjesni da se internet operatori bave, pored ostalog, time, pa treba precizirati da taksa bude ciljana - samo na prihode od interneta. Ukoliko je osnova godišnji prihod, veliki su iznosi koji treba da budu izdvojeni. Ne vidim razlog zbog kojeg se ne može odrediti pojedinčani prihod operatora za internet i kablovsku televiziju. Uostalom, i državni budžet treba da da veći doprinos kulturi i da se tačno zna koliko.
On je tada napomenuo da se taksa, na kraju, „lako može svaliti na teret građana“.
Milić podsjeća da se može razgovarati o svim vidovima finansiranja i preciziranja od kog dijela, ali treba znati što je dovelo do ove osnovice.
- Ako smatrate da se može identifikovati prihod od emitovanja filmova, onda možemo da razgovaramo o taksi koja nije na ukupan prihod. Finansijski izvještaj je nešto što ne mora biti tačn, ali ako bi se obaveza za osnovu takse prebacila na godišnji prihod, nema mogućnosti da se teret prebaci na građane – poručila je ona.
Sve se dodatno usložnjava stavovima dvije državne agencije: Agencija za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost i Agencije za elektronske medije. Iako to, sasvim sigurno, nikome nije bila namjera, predstavnici državnih institucija i privatnih kompanija su počeli da otkrivaju mnogo više nego što je bilo ko mogao očekivati. Naravno, kada je riječ o iznosima taksi koje se naplaćuju u našoj zemlji.
Ljiljana Pešalj iz Agencija za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost je kazala da operatori treba da se izjasne o ovakvoj taksi, „iako je nesporno da je kinematografiji potrebno sigurno finansiranje“.
- Agencija ima godišnji prihod od 4,4 miliona eura. To je ono što dobija od svih operatora. Ali Zakon o elektronskim komununikacijama ne poznaje ovu vrstu naknade. Ako bi se ova dodala, to onda mogu da rade i svi drugi. I onda takse ne bi imale smisla – smatra ona.
Nikola Vukčević izražava nadu da su svi za stolom „partneri u istom poslu“. Ipak, ne shvata kako su nastali različiti doživljaji naplate takse - tim prije što je svima, kako je istakao, jasno da veliki ekrani telefona danas ne služe za razgovor, već gledanje audio-vizuelnih sadržaja... No, podsjeća, ne postoji stvar koja, na kraju, nije trošak građana, Ali da nije tih građana, ne bi bilo ni države.
- Sve izgleda kao da smo mi, kao radnici u kinematografiji, došli ovdje da otmemo nešto što nam ne pripada. Zaista je apsurdno da djelatnici kulture, koji rade za javni interes, treba da brane kinematografiju od državnih regulatora, koji „čuvaju“ drugu stranu. Razumijem da su firme te koje su direktno pogođene, ali da državni regulatori zastupaju njihove intrese, mislim da je apsurdno. Regulator govori da će tih 0,2 odsto prihoda pasti na teret građana. Pa, gdje su oni u svemu tome da ih zaštite – zapitao je Željko Sošić i dodao:
- Problem je što se, osim Ministarstva kulture, cijelo crnogorsko društvu - uključujući privatne kompanije - prema kinematografiji ponaša kao da ne postoji.
Na to je Knežević odgovorio da iz Ministarstva traže samo da „investitori znaju da moraju da plate za ono što nude građanima“, dodajući da bi se tako mogla taksa uzeti od mnogih drugih.
Biznis barijere nekad i sad: Onda se u raspravu uključio i Crnogorski Telekom čija dva predstavnika - Marjan Popović i Mirsada Murseijević – smatraju da „nije sporno da treba da se ulaže u fond“, ali da bi iznos za tu taksu bio veći nego one za resornu agenciju.
- Biznis barijere je prepoznala Skupština i osvojila kao zakon, a ne kompanije – odgovorila je Mursijević na ranije iznijete teze o uklanjanju takse iz zakona, i dodala:
- Mislim da nije dobro procijenjeno ko su oni koji bi mogli da plaćaju takse, jer je korišten argument: „Tu ima para“. Protiv svih zemalja koje su na ovaj način htjele da naplate takse, Evropska komisija sada vodi tužbe. Na kraju, mi ne možemo ni biti obveznik, jer smo provajderi telekomunikacija, ne interneta – zaključila je predstavnica Crnogorskog Telekoma.
U nastavku su se dugo razmjenjivali argumenti o tome što treba da bude osnovica taksi, ko treba da ih plaća i da li je kultura, a time i kinematografija, javni interes građana u pravom smislu riječi.
Generalna primjedba Agencije za elektronske medije, koju je predstavljala Marina Mugoša - Lazarević, za finansiranje Filmskog fonda je da „treba da se nađe razumna mjera u pogledu iznosa“ jer „kablovski operatori već plaćaju brojne naknade nama, drugim agencijama, pa i PAM-u“ (Organizacija za zaštitu prava autora muzike).
Milić kaže da shvata da je kriza u svim porama društva, ali da je „crnogorska kinematografija na granici održivosti“.
- A već deset godina je održavana isključivo sredstvima državnog budžeta. Danas se naši filmski potencijali pokazuju kao potencijali drugih država i drugi pozivaju da se snima na našim desetinacijama. Kinematografija je naše zajedničko dobro, a godišnji prihod od 700.000 eura od svih taksi koje su navedene je jednako izosu jednog srednje-budžetskog filma u regionu – dodala je ona.
- Crnogorski filmovi mogu za svoje snimanje da sakupe najviše oko 200.000 hiljada - u odnosu na milione koje mogu oni iz zemalja u regionu. Dajte da imamo naš dobar film i od toga ćemo onda svi ovdje da zarađujemo – kazao je producent Ivan Đurović.
Šta ostaje nakon pirata: Suvlasnik izdavačke kuće Goraton Ratko Jovanović pokrenuo je temu o autorskim pravima i pirateriji. Iako se tim pitanjima prevashodno bavi Agencija za intelektualnu svojinu, Jovanović je insistirao na preciznom definisanju ovlašćenih kopija pri komercijanom umnožavanju sadržaja, kao i kažnjavanju onih koji nelegalno „skidaju“ sadržaje sa interneta.
Uz Crnogorski Telekom, ovog puta je svoj stav iznio i predstavnik Telenora Dragan Ratković koji je potcrtao da internet operatori ne mogu biti kažnjeni zbog nelegalnog skidanja sadržaja.
- Mi smatramo da građane treba zaštiti, a povreda ličnih autorskih prava je već predmet drugog zakona, koji se svakako mora poštovati – podsjetila je Milić.
Reditelj Vukčević je takođe skrenuo pažnju na nestajanje bioskopa, čemu je glavni razlog piraterija. A time, dodaje, nestaje i kinematografija.
Jelena Popović iz Nacionalne turističke organizacije kazala se mnogi iz inostranstva interesuju za snimanje u Crno Gori i svi pitaju koje su poreske olakšice, pa smatra neophodni da se one što prije definišu. Ističe i da će NTO učiniti sve da „ono što se uradi u Crnoj Gori promovišu u inostranstvu“.
Milić na kraju kaže da ovakve reakcije obveznika plaćanja takse „nisu nikakvo iznenađenje“.
- Ali, čini mi se, na kraju diskusije, da su svi sučeljavanjem argumenata i samih učesnika, odnosno kreatora crnogorske kinematografije, prosto shvatili da njihova obaveza ipak mora biti izdvajanje u crnogorski Filmski fond. I, da ne prejudiciram, ali – mogu reći da sam 95 odsto sigurna da ćemo do kraja ove godine imati novi i dobar predlog zakona o kinematografiji – zaključila je Milić za Portal Analitika.
K.JERKOV
