Jedan od najznačajnijih holivudskih producenata, ovjenčan Oskarima za filmove „Šindlerova lista“ Stivena Spilberga i „Gladijator“ Ridlija Skota boravi ovih dana u Crnoj Gori. Danas je u Ministarstvu kulture na Cetinju održao izuzetno zapaženo predavanje.
Rođen 1932. godine u Osjeku, karijeru je počeo kao asistent reditelja 1955. godine u zagrebačkom „Jadran filmu“. Godinu kasnije, našao se u produkcijskom timu koji je radio na filmu Branka Bauera „Ne okreći se, sine“ - jednom od najznačanijnijih ostvarenja jugoslovenske kinematografije.
- U to vrijeme još nisam bio producent. Zapravo sam se tek učio tome biti. A osim toga, u socijalizmu takva titula kod nas nije postojala – prisjeća se Lustig.
Na pitanje što se filmskoj produkciji, prvenstveno na ovim prostorima, promijenilo od tada do danas, on kaže:- Promijenilo se sve, a počinje od toga da više nismo u socijalizmu, ni komunizmu. Ovdje nemam mjesta da vam govorim o klasičnom kapitalističkom načinu stvaranja filmova. Ali, mogu vam reći toliko da kvaliteta filma ne ovisi u kojem ga razdoblju stvaramo. Da li je to „Prohujalo sa vihorom“ ili „Krstarica Potemkin“ - umjetnost je umjetnost, a producent ili ima srca ili ne.
Od početka osamdesetih prošlog vijeka, Lustig kao producent potpisuje neke od najznačajnijih holivudskih filmskih i TV produkcija, prije svega serije „Vjetrovi rata“ (1983) i njen nastavak „Rat i sjećanja“ (1988). Krajem te decenije se preselio u centar svjetske industrije zabave.
- Mene su odveli u Holivud. A ja sam shvatio da na ovom području gdje živim, ne mogu postići ono što želim. Nekima koji su bili istinski umjetnici, kao Dušan Vukotić, to je uspjelo ovdje. Ja sam po svojeg Oskara morao ići u Holivud – priča Lustig.
Prvog Oskara dobio je za produkciju „Šindlerove liste“ Stivena Spilberga iz 1993. godine, priče o njemačkom industrijalcu koji je od holokausta u Drugom svjetskom ratu spasao stotine Jevreja. Među proslavljenim naslovima su i „Mirotvorac“ (1997), „Gladijator“ (2001), „Hanibal“ (2001), „Pad crnog jastreba“ (2001). Osim dva Oskara, danas je i „ponosni vlasnik“ po dvije nagrade BAFTA, Zlatni globus i Emi.Zato je on pravi sagovornik za pitanje da li su za jednog producenta danas bitnije nagrade ili gledanost filma.
- Najvažnija je gledanost, jer to odražava vezanost publike i filma. Nažalost, danas gledanost određuje zarada na blagajnama bioskopa.
Za Lustiga, „Šindlerova lista“ ima mnogo veće značenje od onog za dobijanje prve zlatne statue Američke akademije za film. Naime, imao je 12 godina kada je odveden u Aušvic i – uspio da preživi. To zlokobno vrijeme je na poseban način obilježilo njegov život i rad. Godine 2011. upravo mu je u tom logoru priređena ceremonija bar micve.
- Nastojim da ostavim uspomenu na one koji su tamo ostavili život samo zato jer su druge vjere, boje kože ili političkog uvjerenja. S time ujedno želim, ako je moguće, da se nikada ne zaboravi da je holokaust postojao – zaključuje za Portal Analitika.
K.J.
Foto: dailymail.co.uk, wina-magazin.at, oslobodjenje.ba
