Kultura

VOJVODIĆ: Priča o hrabrom političkom duhu je univerzalna tema

0211djilas1
Z
aista, po svaku cijenu ne tretiram ovu predstavu kao politički teatar, ali ona nosi izuzetan pečat političkog, ne samo zahvaljujući sudbini Milovana Đilasa koja je inspiracija ovoj drami, već zato što su sve teme koje su vezane za tragičnu sudbinu ovog velikog čovjeka, takođe današnje dnevno-aktuelne teme, kazala je rediteljka Radmila Vojvodić o autorskoj predstavi „Everyman Đilas“ koja je sinoć imala prvo izvođenje.

VOJVODIĆ: Priča o hrabrom političkom duhu je univerzalna tema
Portal AnalitikaIzvor

- Tragična sudbina, prije svega disidentska kojom se bavimo, Milovana Đilasa je zapravo osnova. Mnogo toga je fikcionirano, ali ono što je suština sudara individue sa onim što su pritisci mase, to je tu – dodala je ona u izjavi za Portal Analitika.

Ističući da je „priča o hrabrom političkom duhu je univerzalna tema“, ona na svojevrsan način opisuje veče koje je, osim praizvedbe komada, ujedno bila obilježavanje jubileja – 60 godina Crnogorskog narodnog pozorišta. Naime, publiku su činile brojne zvanice, ali su ovog puta u prvim redovima bila tri predsjednika: Crne Gore - Filip Vujanović, Vlade - Milo Đukanović i Skupštine – Ranko Krivokapić. Značaj teme ili jubileja, tek Đilas je bio taj koji je u jednu kulturnu instituciju „doveo“ čelne crnogorske ljude.

- Tim mi je draže ako je Đilas iz predstave „Everyman Đilas“ naš savremenik. Ne samo savremenik u onom smislu u kome danas dijelimo ogromini teret naše socijalističke prošlosti, ljevice kao ideologije, preoblikovanje svijeta u smislu postojanja bilo kojih utopija -  ideološkog kao vrhunskog, vrhovnog - nego kroz njegovu sudbinu dijelimo današnje poglede o onome što je individua, što znači misliti, što znači biti hrabrog političkog duha i mijenjati istoriju i svijet. Hrabri politički duhovi - a ima ih poput Đilasa – mijenjaju, iako ih istovremeno i mrze i obožavaju, kako se kaže u predstavi. I nikada tog svijeta, u smislu borbe za njegov boljitak, ne može biti bez takvih duhova – zaključuje Vojvodić.

0211radmilajankoU predstavi iz epohe - druge polovine XX vijeka, uz savremeno i efkasno scenografsko rješenje, na to vrijeme i ideologiju podsjetile su nas brojne ličnosti iz političkog vrha Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Vladimir Dedijer, Koča Popović, Moša Pijade, Edvard Kardelj, Slobodan Penezić Krcun i Aleksandar Ranković otjelovljeni su kroz neku vrstu „živih inserata“ iz kakvog dokumentarnog filma. Iako su samo tu da bi za kratko vrijeme gledaocu približili temu, možemo se pohvaliti da su crnogorski glumci Simo Trebješanin, Dejan Ivanić, Dušan Kovačević, Zoran Vujović, Nikola Perišić i Petar Novaković i bili na visini delikatnog zadatka koji im je povjeren. U tome su ih u korak pratili Ana Vučković, Jelena Nenezić - Rakočević, Gorana Marković, Karmen Bardak, Gordana Mićunović, Ljubica Barać - Vujović, Miloš Pejović, Aleksandar Radulović, Slobodan Marunović, Mišo Obradović, Dragica Tomas, Milorad Radović, Goran Slavić i Nada Vukčević.

Ipak, najveću odgovornost i obavezu da teret skoro cijele predstave ponese na svojim plećima imao je tumač glavne uloge, Tihomir Stanić. Dugi monolozi kojima se otkriva ponešto od onoga o čemu je pisao i razmišljao Milovan Đilas, sa čime se – podsvjesno i svjesno – borio, bili su jedinstveni izazov za ovog glumca. I to ne samo iz profesionalnih razloga.

- Ja sam valjda svih ovih decenija do sada mnogo igrao i nekako sam se osposobljavao za ovakvu vrstu uloga. To su te uloge zbog kojih se vrijedi vratiti u pozorište. Poslije decenija ličnog poznanstva prvi put sam radio sa Radmilom Vojvodić. Trudio sam se da iz njenog teksta odgonetnem ne samo namjere koje je eksplicitno pokazivala, nego i neku njenu podsvijest. „Everyman Đilas“ nije klasični dramski tekst, koliko je jedna poema na tu temu. Jedva čekam da naredni pug odigram neke stvari drugačije, za nijansu bolje, ili da ponovim ono što je dobro. I to je dobar znak da je vrijedjelo utrošiti dva mjeseca života u ovaj projekat – kazao je beogradski glumac koji se već više godina producira filmove.

0211stanicOn potcrtava kako se odrekao mnogih poziva za festivale na koje je išao njegov film „Falsifikator“, ali mu nije žao.

- Znao sam da je to dobro za mene – i profesionalno i lično – što sam uspio da savladam ovako komplikovanu ulogu. Moja mama je iz Nikšićke Župe i mnogo voli Đilasa. I zbog nje sam došao ovo da radim. Radio sam filmove koje sam posvetio svom selu i ocu, što i piše na odjavnoj špici „Falsifikatora“. E, ova uloga i predstava su za moju mamu, koja nije mogla da dođe na premijeru, ali će doći na neku od repriza – emotivno nam je ispričao Stanić, i ujedno najavio da bi za godinu i po dana u Crnoj Gori trebalo da počne snimanje filma po romanu Branimira Šćepanovića „Usta puna zemlje“, čiji će biti producent.

Drama „Everyman Đilas“ večeras će imati prvu reprizu na Velikoj sceni CNP-a od 20 časova, a na repertoaru nacionalnog teatra je i u ponedjeljak, 4. novembra.

K.J.

Foto: CNP/Ana Kašćelan, Duško Miljanić

Portal Analitika