Odrastao u Memfisu, Vembl se 1997. godine nakon školovanja preselio u Njujork. Među umjetnicima s kojima je sarađivao su Vinton Marsalis, Kasandra Vilson, Nora Džons i Madlen Peru. Komponovao je i izvodio muziku za brojne dokumentarce, a snimio je i pet albuma – bilo kao lider benda ili samostalno.
Iako već godinama dolazi u Evropu, prvi put je u regionu, samim tim i u Crnoj Gori.
- Ovo je mjesto gdje sam već godinama želio da dođem. Kao dijete, nisam putovao van Sjedinjenih Država. U Evropu sam prvi put stigao sa 28 godina, tačnije prošlog mjeseca – priča Vembl i dodaje da se šali, ali samo kada je riječ o godinama.
- Od tada sam mnogo putovao po zapadnoj Evropi. Proteklih par godina krenuo sam više ka istočnim krajevima, što je jedno divno iskustvo. Toliko mi se dopalo da sam morao i ovdje da dođem. Prvi put sam u Crnoj Gori. Prvi put sam sada bio i u Srbiji, a narednog mjeseca ići ću u Sloveniju. Zaista je divno iskustvo taj susret sa drugim kulturama koje ne čine dio onoga sa čime se američki muzičari redovno susreću.
Vembl dalje kaže da je, kao tipičan Južnjak, bio oduševljen prvim susretom sa Crnom Gorom.
- Kada sam izašao iz aviona, prvi što sam osjetio bio je miris borovine, i pogled na planine. Odmah mi se dopao taj ambijent.
Kako je dan nakon nastupa u Podgorici za njega bio slobodan, kazao nam je da će otići do Budve, da vidi i našu obalu.
Na njegovo interesovanje za Crnu Goru, dodaje, najviše je uticala upravo Alma Mićić. Poznaju se i sarađuju već šest godina, i za nju ima samo riječi hvale.
- Ona je jedna od mojih omiljenih i muzičara i osoba sa kojima radim. Nemamo braću i sestre, pa, iako sam stariji od nje, ona je za mene poput starije sestre. Oduvijek je željela da me dovede ovdje, stalno je pričala o tome. Moja radoznalost je rasla od trenutka kada sam saznao da je iz Beograda, dok mi je pričala o tome kako provodi vrijeme kad je u Crnoj Gori, koja je dom njenog oca. Zato sam veoma uzbuđen što sam konačno stigao.
Program s kojim se duo Mićić – Vembl obično predstavlja publici, čine numere različitih muzičkih tradicija i pravaca, kao i autorske pjesme sa Alminog novog albuma.
- Za nekoliko mjeseci u prodaji će biti album koji smo zajedno snimili i koji sam takođe producirao. To nije baš džez album, već je riječ o originalnim numerama koje je Alma napisala - uglavnom pop pjesme, ali ima i obrada, kao što je to uradila sa pjesmom Boba Dilana. Dakle, širok je dijapazon muzičkih pravaca koje Alma voli, i ona ih iskreno izvodi unoseći u njih svoju osobenost, što mi se dopada.
Uz ove, na mini turneji po regionu su neizostavne dvije crnogorske narodne pjesme – „Sejdefu majka buđaše“ i „Oj, đevojko Milijana“.
- Uz to ćemo svirati i tradicionalne pjesme uz koje sam ja porastao, a to su gospel i bluz. Alma daje svoj senzibilitet tim pjesmama i one tada postaju zaista posebne. Iskreno, ona pjeva bluz bolje nego neke poznate američke džez pjevačice. A to je zato što Alma poštuje muziku. Kada sluša Elu Ficdžerald ili Aretu Frenklin, ona osjeća vezu sa tom muzikom. Radi na tome da pjesmu iskreno otpjeva, da svojim izvođenjem pokaže svo poštovanje prema toj muzici – ističe Vembl.
Kao neko ko je porastao na američkom Jugu, daleko od onoga što predstavlja osnovu naše muzičke tradicije, neizostavno je pitanje – kakav je bio osjećaj prvi put se susresti sa nim numerama.
- Ono što mi se najviše dopada u muzici, to je melodija. Ona ti prosto „uđe u glavu“ i postoje melodije sa kojima se susrećemo u svim krajevima svijeta... Ali, kada mi je Alma pokazala ove pjesme, u početku nisam shvatao kako to treba da izvedem, jer je to bila muzička tradicija koju ne poznajem. Zatim mi je pokazala kako bi na kraju trebalo da izgleda ono što ću ja izvoditi. I kada sam čuo tu divnu melodiju, potrudio sam se da napravim moje viđenje te muzike, da stignem do njene same suštine i tako je odsviram.
On potcrtava kako je to bio pravi izazov za njega, prije svega zato što američka muzička tradicija uglavnom ima jednostavne ritmičke linije.
- Ova muzika ima poseban ritam - taj poseban otkucaj - i moraš, da tako kažem, da joj se potpuno prepustiš kako bi je prihvatio kao nešto prirodno. Bio je to veliki izazov za mene, ali ja volim izazove! I volim da učim takve stvari i slušam kako ih Alma pjeva. Ona to izvodi na pravi, izvorni način, a ja se trudim da se povežem s time i da je u potpunosti pratim – kaže Vembl o ovom muzičkom izazovu.
Ovaj izuzetni američki gitarista samo je jedan od brojnih džez izvođača koji je prešao Atlantik da bi pokazao svoje umijeće. Ipak, ne slaže se sa mišljenjem nekih njegovih kolega da se džez iz SAD-a „preselio“ u Evropu.
- Džez je tu, oko nas, već skoro stotinu godina. Evropa je, praktično, od početka bila veliki poštovalac džez muzičara. Čuvena pjevačica Džozefin Bejker bila je zvijezda u SAD-u, ali je u ovim krajevima bila – legenda. Djuk Elington i Luis Armstrong su ovdje tretirani kao plemići. Čuveni tenor saksofonista Dekster Gordon preselio se u Pariz ne zbog toga što su se prema njemu u Evropi ponašali kao prema kralju – što je i zasluživao, jer je bio izuzetan umjetnik – već zato što ga u SAD-u nisu poštovali kao čovjeka. U to vrijeme, u Americi se prema crncima postupalo zaista nehumano – podsjeća Vembl.
On kaže da u Evropi, uopšteno govoreći, svi vole muziku i da su njeni muzičari bili željni da zasviraju džez.- Ali, njihove američke kolege su dugo smatrale da „onaj ko nije iz Amerike - ne može da svira džez“, što se vremenom pokazalo kao potpuno netačno. Svaki američki muzičar može da vježba i nauči da svira Baha, iako nije iz Njemačke. Isto tako, ako neko iz Francuske, Crne Gore, ili čak Tokija, odluči da želi da svira džez i posveti se tome, on će ga naučiti. Muzika je za svakoga. Treba samo da iskažete svoje poštovanje prema njoj – dodaje američki gitarista.
Za Njujork, gdje danas živi i radi, kaže da je „prepun izuzetnih muzičara“. Nema sumnje da je on jedan od njih, ali potcrtava kako su i Alma i njen suprug, džez gitarista Rale Mićić, među vrhunskim izvođačima.
- Kada sam stigao u Beograd, veče smo proveli u restoranu gdje smo jeli odličnu srpsku tradicionalnu hranu, dok su Romi svirali za nas. I kada sam čuo njihovu muziku, počeo sam da plačem jer me podsjetila na mjesto odakle potičem. Ja sam sa juga SAD, a ta muzika je bila kao bluz, kao zvuk ljudskosti – sve se u njoj nalazilo – ispričao je Vembl s puno uzbuđenja.
Za njega je to samo jedna od brojnih ilustracija univerzalnog jezika muzike, pa navodi još jedan:
- Alma i ja nastupamo sa odličnim bas gitaristom iz Bugarske. On je odrastao u Sofiji i sa istim oduševljenjem izvodi bilo koji ritam. Uostalom, ljepota džeza je u tome što svako u njega unosi svoje iskustvo, svoju tradiciju. Alma i ja, eto, sviramo i crnogorske narodne pjesme. Odabrala je te numere, jer one, na kraju, imaju toliko toga zajedničkog sa muzikom iz mnogih krajeva svijeta. Istina, kliše je reći da je muzika - univerzalan jezik, ali je taj kliše apsolutno tačan – zaključuje Vembl.
K.J.
Foto: Oficijelni sajt - Doug Wamble
