Brojna publika je bila u prilici da na pogleda radove pravilno grupisane na samo tri površine, kao i na čudno postavljenu kocku na koju bi posjetioci neizostavno „nabasali“ dok bi ulazili u galeriju. Mlada slikarka je cijelu prezentaciju svog djela pomno isplanirala kroz niz simboličkih predstava različitih religijskih, filozofskih i istorijskih momenata. U suštini je, kako ističe Bulatović – Filipović, broj tri i njegova posebna simbolika: od igre „iks – oks“ na tabli sa devet polja, preko onoga što taj broj znači u hrišćanstvu, do kineskog značenja broja devet, a to je završetak ciklusa i ponovni početak.
- Dakle, to je sve kraj nečega i početak novog. Priča o životu i smrti provučena kroz igru. I sam Bog stvara svijet kroz igru. On se igra nama. Čitavo stvaranje je, zapravo, jedna vrsta igre. Platon kaže da smo mi „igračke bogova“, a suština čitave priče je koju to igru bogovi igraju sa nama – pojašnjava mlada umjetnica.
Iako ima tek nešto više od trideset godina, Bulatović – Filipović kaže da nikada nije rano za tako „ozbiljne“ teme. Ona precizira kako pogled na svijet zavisi od toga „kako se ko rodi i o čemu razmišlja“. S druge strane, ona život prihvata kao (nečiju) igru, pa tako postavlja i samu izložbu.- Izložba je napravljena na osnovu igre i tu nema ni početka ni kraja. To je, na neki način, nastavak izložbe od prije pet godina, pod nazivom „Puna linija“ koja je isto govorila o životu i smrti, tačnije o stradanjima na našim putevima. Dakle, sve je to tema koju pratim, vječito pitanje na koje nećemo moći da damo odgovor. Stalno govorim da svojim radom postavljam hiljadu i jedno pitanje. Ali, ja ne mogu da odgovorim na njih. Ne mogu ni drugi. Moj rad je samo tu da nas podsjeti na tu krhku liniju između života i smrti – dodaje ona u izjavi za naš portal.
A na pitanje što je razlog da svoje radove grupiše na samo tri površine, minimalistički determinišući sam izložbeni prostor, Bulatović – Filipović odgovara:
- Stavila sam devet glavnih radova na centralni zid, na kraj Perjaničkog doma, gotovo oltarski, da prilazite tom cijelom pitanju sa nekom ozbiljnošću, strahopoštovanjem. Na početku se nalazi kocka čija simbolika prostiče iz izreke Julija Cezara „Kocka je bačena“. Kod mene je kocka bačena ali zatim - zaustavljena u prostoru. Mi ne znamo ishod bacanja. Na početku su postavljeni ti mali objekti, takođe raspoređeni po simbolici brojeva tri, šest, devet i jedan. Dakle, sve je puno simbola.
Sinoć je izostalo zvanično otvaranje, a umjetnica nam pojašnjava kako je razlog tome zvučni zapis koji prati izložbu "Eci, peci, pec".- Taj zvuk u pozadini su koraci, teški bat koraka. Započinjemo i završavamo život korakom. Sve se vrti u krug i sve je dio kružnog ciklusa. Sve je povezano, i moj rad je pun simbola koji se nadopunjuju. I vjekovima unazad sve je upleteno u neku veliku, nesagledivu mrežu.
Podsjećamo, Verica Bulatović-Filipović je rođena 1980. u Podgorici, a slikarstvo je diplomirala na cetinjskom FLU, u klasi prof. Branislava Sekulića i magistrirala u klasi prof. Dragana Karadžića.
Izložba u Perjaničkom domu na Kruševcu je otvorena naredne dvije sedmice.
