Mladi crnogorski pisac, koji je od prve zbirke priča „Sve to“ iz 2001. godine obezbijedio posebno mjesto u savremenom crnogorskom literarnom stvaralaštvu, sinoć je govorio o vezi njegovog stvaralaštva i filma, kao uvod u podgoričke premijere dva ostvarenja nastala po njegovim pričama.
Predstavljajući „junaka večeri“, pjesnik i publicista Vladimir Đurišić sjetio se svog prvog susreta sa debitantskim naslovom Spahića, i predgovora Aleksandra Bečanovića u kome je istakao „poetične osobine proze Ognjena Spahića“. Đurišić je, pak, priče iz knjige „Sve to“ okarakterisao kao „dobre i važne za formiranje crnogorske proze“. U svemu tome, posebno mjesto zauzima majstor kratke priče, Rejmond Karver, na čija djela referira više naslova mladog crnogorskog autora.
- I kako postoji diskontinuitet Karvera u američkoj književnosti, tako postoji i diskontinuitet proze u crnogorskom književnom stvaralaštvu. S njime se, na neki način, otvora pitanje i gdje ide crnogorska književnost. A poetika Ognjena Spahića je jedna od ključnih tačaka na kojoj se može bazirati crnogorska književnosti – istakao je Đurišić.
On je podsjetio i na činjenicu da je višestruka nagrađivani roman „Hansenova djeca“ prevedn na sve značajnije svjetske jezike, „što je veoma bitno za našu malu književnost“.
- Uskoro izlazi i „Kalipso“, obiman roman koji još dalje i dublje razvija Ognjenove poetičke strategije – zaključuje Đurišić.
- Radeći sa Branislavom Milatovićem, imao sam izvancrnogorsko stvaralačko iskustvo, a to je bitno jer jedino tako ova umjetnost može da opstane. Branislav poštuje viziju pisca i njegove poetike, pa sam uživao u svakom trenutku saradnje s njim. Rezultat je vrijedan pandan onoga što sam zapisao – istakao je Spahić.
Precizirajući da je tokom prvog glednja ostarenja Milatovića „dobio više nego što je očekivao“, Spahić dodaje kako je film „Sve to“, takoreći, „najbliže estetskoj ideji koja stoji iza priče“.
- Pisac ne moće da sudi da li je film bolji od onoga što je napisao, jer su to dva različita načina, dvije poetike – kaže on.
S druge strane, sa hrvatskim rediteljem Vanjom Vascarcem na filmu „Karver je mrtav“ sarađivao je samo na početku.
- Ali, je onda on htio više od literarnog predloška... Tako mi je ostalo uzbuđenje čekanja krajnjeg proizvoda sa kojim, mislim, da mnogi mogu da se poistovjete – kaže Spahić.
Đurišić je otvorio još jedno pitanje – ekranizacija drugih djela koje potpisuje mladi crnogorski stvaralac, prije svega proslavljenog romana „Hansenova djeca“.
- Ja sam pisac kratkih priča, a romani nastaju usputno i stihijski. Svoja djela nikada ne vidim kao film. A „Hansenovu djecu“ na bih volio da vidim na filmu, jer bi to bila neka vrsta tjelesne pornografije od koje se zgrozim kad samo pomislim – kazao je Spahić, ali onda sa zadovoljstvom dodao:
- Mogu da najavim da se radi treći film i to prema mojoj kratkoj priči „Puna glava radosti“, a režiser je isto Branislav Milatović.
Desete večeri FIAT-a, u okviru programa Montenegro Art Guerilla, vratićemo se na početak obnavljanja ovog festivala. Dizajnerka Ana Matić predstaviće Kuslevovj kući od 21 sat svoj projekat „Njegoš / Morze“, kojim objedinjuje poeziju, sliku i zvuk. Riječ je o dijelu ciklusa „Promjena koda“, koji predstavlja audio-vizuelni prijevod Njegoševih citata, nastao je povodom obilježavanja 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša. Dio tog projekta je novi vizuelni identitet FIAT-a, koji je inspirisan bagerima iz predstave „Luča mikrokozma“ koju je po Njegoševoj slavnoj poemi za FIAT 1990. godine režirao Slobodan Milatović, i Morzeova azbuka, kao način komuniciranja.
K.J.
Foto: Duško Miljanić
Komentari ()
