Ovogodišnju književni festival svečano je otvorio ministar kulture prof. Branislav Mićunović, koji je poželio da manifestacija stigne do visokog nivoa velikih svjetskih kulturnih događaja.
- Ovi susreti njeguju uspomenu na Rista Ratkovića i na njegovu poeziju. Ratkovićeve večeri poezije ne treba da budu posvećene samo pisanoj riječi, one trebaju da tragaju za poezijom. Poezija se mora naći u svakom čovjeku... U prilici sam i zahvalnosti da otvorim ovogodišnje Ratkovićeve večeri poezije, ali želio bih da već iduće godine ovu manifestaciju otvori neko veliko ime svjetske literature - istakao je ministar Mićunović.
Na svečanom otvaranju, predsjednik Opštine Bijelo Polje Aleksandar Žurić je kazao da u prilikama kakva je održavanje 43. Ratkovićevih večeri poezije svi drugi poslovi gube na značaju.
- Tumačenje života poezijom ostavilo je niz upečatljivih primjera u istoriji kulture, poput najvećih imena koja su imala tu životnu sudbinu da tek izađu iz jednog svjetskog rata, a da i te kako predosjete, pa i da dožive drugi. Ta najveća trauma čovječanstva, njihovim perima pretočena je u biserje svjetske literature, a oni prozvani „piscima izgubljene generacije”, da bi tom sintagmom ponijeli sudbinu naraštaja koji su imali nesreću da žive to najistorijskije vrijeme u biografiji ljudskog roda. Šta su, po toj analogiji, osjećali i o čemu su drugo mogli da pišu naši: Ćopić, Lalić, Nazor, Davičo, Isaković, osim o esenciji kojom su mjerili herojske podvige i žrtvu ratnih godina koje su proživjeli i oni, i čitav naš narod. Šta je nježni i suptilni Risto Ratković, svevremeni poeta iz tog vremena, čije su porodično blago rastočili svjetski ratovi, a on sam se i te kako nagledao strahota ratnih razaranja, mogao drugo da zaključi, do da realnost tih vremena ni izdaleka nije ono što je istinska suština života, i kako je drugačije mogao da objasni najličniju od svih njegovih dilema, osim zapitanošću: „Zaspati ili umrijeti” – rekao je Žurić.Nakon svečanosti otvaranja 43. Ratkovićevih večeri poezije, upriličen je koncert Olivere Tičević, uz klavirsku pratnju Ane Stefanović.
O Kovaču i njegovom djelu: Večerašnjoj svečanosti prethodilo je sjećanje na nedavno preminulog pisca Mirka Kovača, u Kući Rista Ratkovića, gdje su govorili Božo Koprivica, Mile Stojić i Bogić Rakočević.
Koprivica je istakao da je Kovač iza sebe ostavio veliko književno djelo, te da je njegov literarni jezik univerzalan u književnosti bivše Jugoslavije.
- U njegovom jeziku ima više ljepote nego u prirodnim ljepotama Crne Gore i Hercegovine - kazao je Koprivica, dok je Mile Stojić, između ostalog, ispričao anegdotu o tome kako je Mirko Kovač za zbirku pjesama „Razvalina“ dobio sto litara vina honorara.
Bogić Rakočević je ukazao na ključne odrednice Kovačevog djela i naglasio da je ovaj pisac jedan od „posljednjih prinčeva“ sa četvorojezičnog govornog područja regiona.
- Mirko Kovač je pisac koji je dobio sve značajne književne nagrade u bivšoj Jugoslaviji, i njegova literatura je beskrajni prostor slobode - kazao je Rakočević.
