Ulogu Bobočke, te fatalne Krležine literarne persone utjelovljuje Ecija Ojdanić, osnivačica kazališta Moruzgva i jedna od najistaknutijih hrvatskih glumica koja se dosad dva puta okušala u Krležinim dramama i to kao Melita u „Ledi“ i kao Anka u „Kraljevu“.
Bobočka je jedno od najkompleksnijih Krležinih ženskih lica, a kroz priču o njenom burnom životu koji je požudno krivudao od građanskog luksuza s početka dvadesetog vijeka do siromaštva u blatu sela Kostanjevca, Krleža opisuje advokate kockare, ministre u ostavci, banke u propasti, ekscentrične naučnike i neurotične slikare.
Mračni akordi kapitalizma u kojem se ljudi koriste, a stvari vole, u kojem se pije, puši i laže, ekspresionistički su okvir za Bobočkine introspekcije. U tim se intimnim prepričavanjima razotkrivanju suptilne note Bobočkine duše zarobljene u lijepom ženskom tijelu.
Neke od tih nota koje sačinjavaju Bobočkinu duhovnu i mentalnu simfoniju zvuče komično, neke tragično, neke melodramatično, neke mitski, neke istorijski, a neke zvuče kao da smo ih baš mi mislili, ali nikad ih ne bismo uspjeli tako vješto reći i osjetiti kao Ksenija Radajeva zvana Bobočka za koju svi govore da je nimfomanka što dodatno pojačava njezin prezir prema svemu malograđanskom, licemjernom i sputavajućem.
Možda baš zbog preciznih literarnih oštrica kojima Krleža reže čovjeka i čovječanstvo tumačeći njegovu vječnu anatomiju, možda baš zbog kronične aktualnosti njegovih dijagnoza, učenici i studenti kroz lektiru, trideset godina nakon Krležine smrti, pronalaze lekciju i inspiraciju koja im može jako pomoći u ovim vremenima inflacije paklenog šunda.
Osim Ecije Ojdanić, u predstavi sudjeluje i konceptualni video umjetnik i kompozitor Willem Miličević. Kostime je osmislila Mirjana Zagorec, a režiju potpisuje Ivan Leo Lemo, režiser Moruzgvinih uspješnica „Gola u kavezu“ i „Heidi“ koje već nekoliko sezona pune pozorišta u zemlji, ali i u inostranstvu.
