- Može biti da se nešto u vezi sa režiserom spori i zapinje. Meni te stvari nisu jasne, a odavde mi ne mogu ni biti jasne. Ja sam sa Brankom Baletićem, koji je moj favorit za tu režiju, moj prijatelj i izuzetan intelektualac, putovao po Crnoj Gori i našli smo fenomenalne lokalitete. Na primjer, kad junak ode kod oca koji ne plaća alimentaciju, a stanuje na Grbavici, to će tamo biti relacija Cetinje-Nikšić ili Podgorica-Kotor.
Sidran je zadovoljan načinom na koji je pjesnik Obrad Nenezić napravio scenarističku adaptaciju za posljednji dio filmske trilogije.
- Crnogorski i bosanski humor nisu bliski. Mi smo sporiji, da ne kažem nježniji, a u crnogorskom humoru ima mnogo više žestine i direktnosti. To je ovaj momak prepoznao i u tom je smislu tekst izuzetno dobro urađen.
Prema Sidranovim najavama, novo ostvarenje pokazaće da crnogorski mentalitet nije samo ruralni, već i mediteranski.
- Narodi u Evropi nisu do juče znali za takvu dimenziju crnogorskog identiteta – a to je Mediteran, to je pripadanje jednom civilizacijskom krugu koji nije isključivo montanjarski. U ovom primjeru, normalno, uz solidnu režiju, Crna Gora bi sto odsto dobila jak dokaz o tome da njen identitet nije isključivo ruralni.
Sidran je u Živoj istini govorio i o odnosima sa režiserom Emirom Kusturicom, sa kojim je dugo sarađivao. Kako je naveo, nikada nisu bili prisni prijatelji, prvenstveno zbog generacijskog jaza. Bez obzira na to, pokušao je da Kusturicu pomiri sa Sarajevom.
- Ja o tome imam posebne ideje i poglede koji su delikatni, koji možda nisu za televiziju, na koje se on ljuti. Ja smatram da on od marta 1993. godine u određenim okolnostima ne vlada, ili ne vlada u cjelosti, svojim postupcima i odlukama, da su u to upetljane i neke sile koje nisu bezazlene...
Upravo tako rekao je Sidran Kusturici, kako kaže, čisto prijateljski:
- On je skočio kao katapultiran, bijesan: „Ne!“, pa slijedi psovka i podignuti prst, „Ja nikad ništa u životu nisam uradio protiv svoje volje, ni pod čijom prisilom, ja sve što radim – radim onako kako mislim, pune savjesti“. Taj njegov revoltirani skok i rečenički rafal bio je uvjerljiv, ne mogu reći da nije.
Istovremeno, Sidran je u trajnom sukobu sa vlastima u Bosni i Hercegovini, što je Kusturicu iz ličnih razloga zanimalo.
- Učinilo mi se da je njemu bilo važno da izvaga, procijeni, ocijeni, izanalizira prirodu moga sukoba sa ovdašnjim vlastima – je li to nešto što bi moglo imati idejne osnove, što bi moglo biti udjenuto u vrstu njegovog spora protiv ove države. Ako je tako mislio, to je bilo pogrešno razmišljanje.
Sidran se, ipak, nada da ima istine u njegovoj pretpostavci da se Kusturica od svog naroda i domovine odvojio pod prisilom, te da će u budućim enciklopedijama biti dio istorije kulture Bosne i Hercegovine.
