Iako se već godinama bavi problemima ljudima sa margine društva, ime Danila Marunovića većina u Crnoj Gori povezuje sa spotom „Mi smo dio ekipe“ koji promoviše prava LGBT osoba. Napadali su ga, i fizički i verbalno, a rijetki su bili oni koji su stali u njegovu zaštitu. Čak i među državnim institucijama.
Zbog čega je to tako, zašto u Crnoj Gori, pa i mnogo šire, i dalje opstaju tabui, za Portal Analitika govori ovaj mladi reditelj, dobitnik nagrade i stručnog žirija i publike na upravo završenom Međunarodnom festivalu dugometražnog dokumentarnog filma, 4. Telekom UnderhillFestu.
Diplomac Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju, koji je školovanje na odsjeku pozorišne režije zaokružio komadom Ežena Labiša „Dajte da se zagrlimo, Folvile!“ i osnivač kuće Koala Production, do sada je režirao pet dokumentarnih ostvarenja: „Sad Song“, „Montenegrin Beauty“, „Evropa u mom gradu“, „Sloboda i ja“ i upravo nagrađeni „Lud za tobom“. Svaki od ostvarenja progovara o crnogorskom društvu – njegovim slabostima, konzervativnosti, pa i želji da se „ostane po strani“ – a glavni akteri su upravo ljudi sa margine društva.
Potpisuje i nekoliko muzičkih i promotivnih TV spotova, s akcentom upravo na onaj „Mi smo dio ekipe“...
-Ne možemo očekivati da se jedna zemlja kreće ubrzanim putem kulturnog i ekonomskog napretka, ako većinu njenih građana čine nacionalisti, šovinisti i nasilnici, koji stečeno iskustvo prošlodecenijskih ludila čuvaju kao privilegiju – kaže on i dodaje da takve osobe „imaju potrebu da prevaspitavaju sve oko sebe“, pravdajući svoje postupke samopromovisanjem „u navodne čuvare tradicionalnih vrijednosti“.
-Takvi ljudi nisu samo pojedinačni primjeri, već takav svjetonazor postaje princip „normalnog života“. Zato biram teme koje su povezane sa ljudima koji su marginalizovani, suočavajući se upravo sa svima onima koji su ih svojim odnosom marginalizovali.
Marunović posebno ističe da je „neprocjenjiv osjećaj“ kada od nekog „ko je cijeli život proveo u izolaciji“ napravi – zvijezdu. S druge strane, onima koji se, poput njega, odvaže da se „suprotstave huliganstvu i netoleranciji“, poručuje da ne očekuju pomoć ni od koga, „zato što je neće dobiti čak ni kao ravnopravni pripadnik ovog društva“.
- Zato što se homofobi nalaze svuda: među vašim prijateljima, u porodici, policiji, sudovima, medijima, školama... Volio bih da znam koji se to crnogorski političar javno oglasio i suprotstavio ovakvom stavu, ali kao ličnost, ne kroz neki bijedni izvještaj koji je neiskreno popunio za neku briselsku kancelariju – pita Marunović.
Mladi reditelj takođe kaže kako je pitanje odnosa prema LGBT osobama „nepogrješiv parametar za detaljnu procjenu u kakvom stanju se to društvo nalazi“.
- Kroz incidente koji su se dešavali meni i mojim prijateljima imao sam priliku da se upoznam sa stanjem u policiji, tužilastvu i sudstvu. U našem slučaju, o bilo kakvoj efikasnosti se teško može govoriti, pogotovo kad se radi o policiji. Taj važan dio državnog aparata se pokazao toliko nefunkcionalan, da se ja, kao građanin, ne osjaćam ništa sigurnije znajući da ta policija postoji – s ogorčenjem zaključuje Marunović.
ANALITIKA: Nizom dokumentarnih filmova i spotova prepoznati ste kao rijetki stvaralac u čijem fokusu su marginalizovane grupe (crnogorskog) društva. Što je bio glavni razlog da, kao mladi autor, počnete da se bavite ovakvim temama?
MARUNOVIĆ: To što se u odnosu društva prema tim grupama najčešće kriju najveći problemi zajednice u kojoj živimo. Ne možemo očekivati da se jedna zemlja kreće ubrzanim putem kulturnog i ekonomskog napretka, ako većinu njenih građana čine nacionalisti, šovinisti i nasilnici, koji stečeno iskustvo prošlodecenijskih ludila čuvaju kao privilegiju, a ne kao nešto što je odavno trebalo odbaciti, pa iz neke čudne, neracionalne, rekao bih - gordosti, imaju potrebu da prevaspitavaju sve oko sebe i da ljudima okolo nameću svoje stavove, pravdajući svoje postupke tako što se promovišu u navodne čuvare tradicionalnih vrijednosti. Nonsens! Da stvar bude gora, takvi ljudi nisu samo pojedinačni primjeri, već takav svjetonazor postaje princip „normalnog života“. Zato biram teme koje su povezane sa ljudima koji su marginalizovani, suočavajući se upravo sa svima onima koji su ih svojim odnosom marginalizovali.
ANALITIKA: Još od filma „Sad Song“ - koji govori o štićenicima ustanove Kakaricka gora i narkotičkoj zavisnosti - pa do tek prikazanog „Lud za tobom“, Vi „dajete glas“ ljudima koji su osuđeni na prezir ili nerazumijevanje okoline. Koliko je teško pripremiti i napraviti dokumentarni film u kome su oni glavni akteri?
MARUNOVIĆ: Filmove je uvijek teško praviti, ali - kao što ste primijetili - snimanje dokumentarnog filma u kome su „glumci“ ljudi sa realnim problemima i izazovima, u dramatičnim životnim okolnostima, je neopisivo teško. Sve u toku procesa nastajanja filma: od samog upoznavanja sa njima, ulaska u srž njihove privatnosti, do snimanja u takvim uslovima, veliki je izazov. Ali, na kraju, kada od nekog ko je cijeli život proveo u izolaciji, lišen toliko mnogo stvari u kojima mi svakodnevno uživamo napravite neku vrstu zvijezde, date mu priliku da pokaže koliko on ili ona može, i koliko je zapravo fantastična ličnost, osjećaj je neprocjenjiv!
ANALITIKA: Reakcije koje je izazvao spot „Mi smo dio ekipe“ koji promoviše prava LGBT osoba, svele su se na lične obračune. Za huligane ste postali personalizacija stavova sa kojim se ne slažu i, samim tim, meta fizičkih napada. Sa kojim problemima i na koji način se jedan umjetnik i, prije svega, čovjek nosi u takvom okruženju?
MARUNOVIĆ: Svim onim ljudima koji se odvaže da se na taj način suprotstave huliganstvu i netoleranciji, poručiću da ne očekuju pomoć ni od koga. Zato što je neće dobiti, čak ni u onom smislu koji vam - kao ravnopravnom pripadniku ovog društva - sljeduje, a govorim o elementarnim stvarima. Zato što se homofobi nalaze svuda: među vašim prijateljima, u porodici, policiji, sudovima, medijima, školama... Negativan odnos prema homoseksualcima je ovdje opšteprihvaćen društveni standard. Volio bih da znam koji se to crnogorski političar javno oglasio i suprotstavio ovakvom stavu, ali kao ličnost, ne kroz neki bijedni izvještaj koji je neiskreno popunio za neku briselsku kancelariju?! Namjerno kažem - političar, jer su, na žalost, oni opinion maker-i, oni koji kreiraju stav u našem drustvu, što je tužno kad znamo da naša politička elita - i vladajuća i opoziciona - ne zrači nekim ekstremnim obrazovanjem, stručnošću, duhovnošću, a da bi bili tolerantni morate čitati, obrazovati se...
Pitanje odnosa prema LGBT osobama mi je uvijek bilo interesantno, jer - kad pogledate - ono je nepogrješiv parametar za detaljnu procjenu u kakvom stanju se to društvo nalazi. Siromašne zemlje ne vole homoseksualce, niti imaju sluha za one koji su ugroženi. Moj život, kao i život moje porodice i prijatelja se nakon tog spota u jednom trenutku pretvorio u ružan san, ali sam ponosan što smo započeli tu vrstu pobune, jer se ugradila u demokratski razvoj prostora u kom živimo.
ANALITIKA: Koliko je Crna Gora društvo stigme, predrasuda, u odnosu na zemlje regiona, pa i Evropu? Da li smo još daleko od civilizovanog društva u pravom smislu te riječi?
MARUNOVIĆ: Postoji jedan paradoks u tom poređenju, a to je što zemlje okruženja imaju nekako definisanije ideološke polove, sa jedne i sa druge strane. Dakle, kod njih se i liberali i demokrate, sa jedne, i konzervativci i tradicionalisti, sa druge strane, strastvenije i dramatičnije sukobljavaju, vjerovatno zato što imaju veću kulturu protesta i veći aktivitet u borbi za ideje.
U Crnoj Gori se to svodi na novinska prepucavanja, pokoji kafanski incident i - gotovo. Možete li zamisliti da se turski scenario desi negdje u regionu? Ja - ne. Ipak, Crna Gora spada u umjereno netolerentna društva, odnosno, koliko god to neprijatno može da zvuči, umjereno civilizovana. Da sam takav spot snimio, recimo, u Rusiji, završio bih u zatvoru, a u Iranu bih vjerovatno bio pogubljen.
ANALITIKA: Da bi postali zaista civilizovano društvo, neminovno je obrazovanje u čijoj je osnovi tolerancija u međuljudskim odnosima. Da li su, po Vama, državne institucije – i koje – izbjegle odgovornost time što se drže po strani i uglavnom „tiho“ prate ono što se dešava u Crnoj Gori?
MARUNOVIĆ: Kroz incidente koji su se dešavali meni i mojim prijateljima imao sam priliku da se upoznam sa stanjem u policiji, tužilastvu i sudstvu. U našem slučaju, o bilo kakvoj efikasnosti se teško može govoriti, pogotovo kad se radi o policiji. Taj važan dio državnog aparata se pokazao toliko nefunkcionalan, da se ja, kao građanin, ne osjaćam ništa sigurnije znajući da ta policija postoji. E sad, naši slučajevi su pod budnim okom međunarodne zajednice, ambasada, evropskih institucija.
Dakle, država je bila motivisana da se angažuje na rasvjetljavanju napada na nas. I pored dodatne motivacije u tom smislu, učinak na tom polju je veoma skroman. I onda razmišljam: ako policija ne može da pomogne nama i da nas zaštiti, uprkos međunarodnoj podršci i pritisku, kako če tek nekom običnom građaninu koji ima neki veliki problem sa kojim ne može sam da se izbori? Da li je u pitanju realna nemoć ili motivisano izbjegavanje obaveza prema dijelu svojih građana, ne znam... Takve stvari našu zemlju ne predstavljaju u dobrom svjetlu. Gosti u našoj zemlji se neće osjećati sigurno. Najveća međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty international je to primijetila i u godišnjem izvještaju kritikovala našu zemlju zbog nemogućnosti da nas zaštiti. Realno, mogli smo i bez toga da prođemo. Nije bio potreban nikakav nadljudski napor da se sve to riješi.
ANALITIKA: Da li ćete nastaviti rad na ovakvim, izuzetno značajnim temama ili su u Vašem fokusu već sada nova interesovanja?
MARUNOVIĆ: Prostor izražavanja savremenog reditelja je neograničen. Mislim da ideje treba plasirati preko raznih medija. Možda je došao trenutak da se neko vrijeme posvetim teatru, nečemu za što sam se školovao. Naravno, ukoliko dobijem takvu priliku. Teme koje budem obrađivao će, kao i do sad, proizilaziti iz onoga što su goruća pitanja našeg društva, uz enegrično suprotstavljanje svemu što je nesloboda. Svaki drugačiji pristup, nije mi interesantan.
Kristina JERKOV
Foto: Marija Stanković, Facebook
