Jedna vrsta bubašvaba u Evropi evoluirala je kako bi nadmudrila zamke koje ljudi postavljaju kako bi ih uništili. Američki naučnici su otkrili da ovi mutanti imaju „reorganizovano“ čulo ukusa, tako da glukoza, kojom se obično oblaže otrov protiv insekata, za njih ima gorak, a ne sladak ukus.
Istraživači sa Univerziteta Sjeverna Karolina su prije 20 godina primijetili da pojedine službe za uništavanje štetočina ne mogu da se izbore sa bubašvabama, jer one „odbijaju“ da jedu mamac. Kako je dr Kobi Skal objasnio u časopisu Science, novo istraživanje je pokazalo da je ponašanje insekata rezultat „neuralnog mehanizma“.
U prvom dijelu eksperimenta, istraživači su gladnim bubašvabama ponudili dvije vrste hrane – puter od kikirikija i džem.
- Za razliku od kikiriki putera, džem ima visoki sadržaj glukoze. Mogli ste da vidite bubašvabe mutante kako se bacaju na džem, probaju ga, a zatim bježe, zgađene, da bi potom navalile na puter od kikirikija - objasnio je dr Skal.
U drugom dijelu eksperimenta, tim stručnjaka je uspio da ustanovi razlog zbog kojeg su bubašvabe odbijale džem. Naučnici su pomoću sićušnih elektroda pratili kod bubašvaba aktivnost receptora za ukus, tj. ćelija koje reaguju na ukus, a koje se nalaze u mikroskopskim dlačicama u ustima insekata.
- Ćelije koje normalno reaguju na gorko, reagovale su na glukozu, što znači da je bubašvabama džem imao gorak ukus - tvrdi dr Skal.
U kontaktu sa glukozom su reagovale „poput bebe koja s gađenjem ispljune spanać“, pojasnio je, dodajući da je istraživanje ukazalo na novo poglavlje u borbi ljudi i bubašvaba.
- Uvijek sam imao veliko poštovanje prema bubašvabama. One zavise od nas, ali su i veoma vješte u tome da nas iskoriste. Mi nastavljamo da na njih bacamo insekticide, a one stalno evoluiraju kako bi nas nadmudrile - rekao je dr Skal za BBC.
