Don Andrea Galo (84), poznat pod nadimkom “ulični sveštenik” zbog svojih velikih doprinosa zajednici, među kojima je i osnivanje rehabilitacionog centra za odvikavanje od narkotika pod nazivom San Benedeto.
Galo, koji je jednom prilikom pušio marihuanu u gradskoj vijećnici protestvujući zbog drakonskih zakona vezanih za konzumiranje i posjedovanje narkotika, često je bio označavan kao “komunista” od strane svojih protivinika.
Često je stajao u zaštitu najugroženijih i najmarginalizovanijih, poput homoseksualaca i transrodnih osoba, a ostaće zabilježen njegov predlog da bi Katolička crkva trebalo da uzme u razmatranje ustoličenje gej pape kako bi ova rigidna interesna organizacija konačno prigrlila kao jednake sve građane i vjernike svijeta.
“Homoseksualni papa bi bio veličanstvena stvar. Esencija Evanđelja je da smo svi Božiji sinovi i kćeri i da smo svi jednaki kao Božja djeca”, izjavio je jednom prilikom Galo.
“Homoseksualni sveštenici moraju biti slobodni u izražavanju svog identiteta i svoje seksualnosti, jer represija vodi ka pedofiliji”, izjavio je Galo, dodajući da je bio seksualno zlostavljan od strane biskupa u vrijeme dok je bio mlad sveštenik.
Niči Vendola, predsjednik Slobodarske ekološke ljevice (SEL) napisao je u poruci na Twitteru emotivni poslednji pozdrav ovom svešteniku velikog srca.
“Don Andrea Galo, Božije dijete, saputniče, oče, brate, prijatelju…uvijek ćeš biti u našim srcima, našim borbama i utopijama”.
Don Galo je rođen 18. juna 1928. u Đenovi, a sa svojih 20 godina se pridružio redu salezijanaca, posvećenih mladim ljudima, naročito siromašnim i napuštenim. Većinu života je proveo kao glava crkvene opštine St. Benedict u Đenovi, a krasila ga je velika osjetljivost na nepravdu svake vrste.
Ovaj neobični sveštenik je 2006. godine podržao kampanju za legalizaciju lakih droga u Italiji, a u znak podrške je zapalio džoint u zgradi gradske skupštine, zbog čega je bio kažnjen.
Istovremeno se protivio izgradnji američke vojne baze u blizini Vićence, a 2009. je učestvovao u Paradi ponosa u Đenovi. U više navrata je kritikovao odnos katoličke crkve prema homoseksualnim osobama, a 2011. je proglašen osobom godine od strane italijanskih LGBT organizacija.
Don Galo je vjerovao da treba dozvoliti ženama da budu sveštenice, jer one nisu inferiorne u odnosu na muškarca. Takođe, bio je pobornik slobodne upotrebe kontraceptivnih sredstava: „Kondome bi trebalo dijeliti čak i u katoličkim školama, umjesto da nam vid zamućuju tabui i dogme“, rekao je jednom prilikom.
Galo je smatrao da je današnja crkva napustila svoju misiju i “zaboravila suberzivnu snagu Evanđelja". On je propovijedao „Crkvu siromašnih i za siromašne“ i nadao se održavanju III vatikanskog koncila, koji bi imao tri glavne teme: siromaštvo Crkve, ukidanje prisilnog celibata i zaređenje žena.
Postao je poznat širom svijeta po pjevanju partizanske pjesme "Bella Ciao" u crkvi Santa Messa u Đenovi, koji je objavio i Portal Analitika. Mašući crvenom maramom i praćen horskim pjevanjem vjernika, Don Galo je ovim gestom zauvijek ostao zarctan u srcima pravodljubivog svijeta. Poslušajte još jednom!
(e-novine)
